U posljednje vrijeme mi je na poslu takva ludnica, da nemam vremena ni gablec pojesti u miru, a kamo li uhvatiti koji "trenutkić" za surfanje... Poludjeli stranci (radim vanjsku trgovinu), hoće sve pokupovati, i više nego što možemo napraviti... Jako su pedantni i dosljedni (za razliku od nas, hm ;) ), ali treba imati hrpu živaca za sve to... Posao nosim kući (u glavi) i to ne valja, moram se odučiti od toga, sama sebi to stalno govorim... Kćer i muž često moraju slušati moje nervozne komentare, zbog kojih mi je kasnije žao...
Sreća, pa imam Isusovo raspelo u uredu na zidu (i u srcu!) ... Ponekad je dovoljan samo jedan pogled da se ide dalje jači, veći, strpljivi, bolji...
Krenimo, uz Njegovu pomoć, dalje - prema Uskrsu...
Post je objavljen 03.03.2007. u 11:00 sati.