Marketing
E sada...
Jeste li ikada imali osjećaj da vas nitko ne voli? Da nikome nije stalo do vas? Pa čak i kad vam netko kaže da mu je stalo do vas vi ne vjerujete iako je to možda istina? To se meni ćesto događa. Osjećaj manje vrijednosti je stvarno užasan, no borim se protiv toga svim snagama. Npr. Bitno mi je da sam sama sebi lijepa pa se lijepo obučem i našminkam kad idem nekud, ali i kad sam doma. Mislim, ako neću samu sebe voljeti, tko će me onda? Roditelji su mi šugavci koji misle da se ljubav može kupiti darovima. OK, meni to ne smeta, samo neka kupuju... Ali ipak bih poželjela neki put s njima razgovarati, što je nemoguće. Stara mi ode radit baš kad se vratim iz škole i dolazi tak navečer. Stari je pak gotovo stalno na putu (mislim, radi daleko) tako da ga gotovo i ne viđam. Slobodno mogu reći da sam se donekle i sama odgojila.
Pravih prijatelja nisam imala do otprilike dvije godine. Zašto? Previše vjerujem ljudima, kažem im sve svoje tajne, a onda oni to prošire okolo, dodaju još nešto svoje i onda ja ispadnem budala. 
Prije dvije godine rekla sam neke svoje tajne dotadašnjem poznaniku Nevenu, on to nikom nije prošrio, već je i meni rekao neke svoje tajne. Malo pomalo postali smo najbolji prijatelji, i još smo i dalje. To si isto odnosi i na moju najbolju prijateljicu Lanu. Razlikujem prijatelje od frendova. Prijateljima mogu sve reć, a frendovima ne mogu.
Što da vam još kažem?
Eh da... Imam jednu katastrofalnu manu. Grizem nokte. To mi se samo po sebi gadi, ali ne mogu si pomoć. Dobro, već neko vrijeme ( 2 tjedna) niam ih grizla, al bojim se da opet ne dođem u napast, a znam da hoću.
Više toga o meni možete pronać na rubnici.
Do novoga posta.....!
Post je objavljen 03.03.2007. u 11:04 sati.