Pregled posta

3. postaja: ISUS PADA PRVI PUT POD KRIŽEM

Jeruzalemske su ulice uske i kliske. Svijeta je više no inače, jer je i blagdan Pashe pred vratima. Posvuda vika, vonj istočnjačkih mirodija, komešanje ljudi i stoke… Meso na uličnim tezgama. Ljudi se bave svojim svagdašnjim poslovima. Isus – osuđenik po posljednji put prolazi uskim kliskim ulicama grada. Iza njega je neprospavana noć u kojoj su ga vukli od Kajfe do Heroda i Poncija Pilata. Iza njega je osuda. Njegova je ljudska snaga na izmaku, a ljudi se tiskaju, viču, prodaju, kupuju…

U svom padu čovjek je uvijek sam iako su tu ljudi. Ljudi brzo prelaze na praktične stvari, a onaj koga boli prepušten je sebi. Klizak je pločnik čovjekova puta kroz ljudsku povijest, a pad je pitanje trenutka. Najčešće ga prouzrokuje nečija noga, makar i bez ikakve namjere. Onome tko je posve na podu preostaje još samo unutarnja snaga i povjerenje u Providnost da bi mogao ustati.
Isus ustaje jer je klizak put još dosta udaljen od brdašca izvan zidina koje su Židovi zbog izgleda zvali Lubanja.

Ukrijepi mojeg unutrašnjeg čovjeka za podizanje iz padova. Daj da zaboravljam i praštam zaplitanja i podsmijeh dok ne stignem na odredište koje si mi namijenio.