Osjećaj što budi u meni čuđenje.
Prezir što raste.
Prezir iz dubine crne kao u gavrana.
Bol iz srca svijeta i
sredine čovječanstva.
Zar postoji strah gori od straha
samoće i boli,
patnje i tuge.
Latice što miluju mi dušu,
glasovi koji se opiru postojanju.
Mreža života što para
dan i što isijava u noć.
Zar ima nešto groznijeg od
samog prezira gdje nema
ljubavi i
smisla postojanja.
Zar gubi se sve što
stoji na dlanu ljudske
propasti.
O prezira...!
***
Post je objavljen 04.03.2007. u 19:19 sati.