slušati samo nekakav srcedrapateljni trash pop i kad ti jedino on ima smisla, tad ZNAŠ da si žestoko u kurcu...
kad počneš razmišljati samo o onome što je prošlo, u kurcu si još i žešće...
a kad se počneš gubiti u tim nekim svojim kao kontemplacijama, tad znaš da si prilično jadan primjerak ljudskog roda...
eto..that's me today..
najviše me ispižđuje (ružno zvuči, ali to je riječ koju tražim, baš sa ž) to što sam mislila da nema šanse...nikad više me nećeš navući na te svoje fore o nesretnoj ljubavi i životinjskoj privlačnosti....nikad više, govorila sam sama sebi već dobrih 6 mjeseci...i išlo mi je skroz dobro...potisnula sam te nekamo...i jednostavno ignorirala...
ali na kraju se ispostavilo da je bio dovoljan jedan slučajan susret, jedna poruka, jedan mail...sve navedeno bilo je bez ikakvog smisla i reda....a ja sam otada opet nigdje...
zar nije to jadno? zar nije to porazno? pa gdje su ti obrambeni mehanizmi kad ih čovjek treba?! ljuta sam na sebe...ma ne, zapravo sam si jadna...zvučim si kao neka zatelebana klinka...
gledam njegovu djevojku (oh, and the plot thickens!) i žao mi ju je...iskreno..bez cinizma...
ti njeni izljevi emocija, tipa, volim ga i ako me ostavi prezivjet cu..bit cu jaka..i te selfehelp spike...koje dijeli sa svekolikim auditorijem..koji je kao žali i savjetuje...jao...a najgore je što ta žena stvarno misli jako dobro o sebi..ona je sebi kul i jaka..i pametna ili štogod...a on joj je lagano, bez imalo srama i truda prodao pricu da se trazi..da mora sam sa sobom rasčistiti želi li se mijenjati radi nje i za nju....i ona je to popušila..punim ustima...guši se u tim njegovim bljuvotinama...još je kao puna razumijevanja....dok on meni šalje poruke kako bi me jebao kao da sutra ne postoji...odlično!
ne znam tko je jadniji u cijeloj ovoj priči:
ona s tim svojim jadnim brijama...koja je kao osviještena, "taf" i ostalo...a puši na svim frontovima...jer prije svega nije ono što misli za sebe da ona jeste...najtuzniji su mi uvijek bili ljudi koji ne kuze koliko su tuzni i jadni... potrebna su valjda stalno ta nekakva opravdanja pred samim sobom..uvjeravanje samog sebe da si zapravo kul..i da ti je život uzbudljiv....a nije...i nisi..što to prije shvatiš, imaš veće šanse da od sebe stvarno nešto napraviš...
ja koja ga unatoč tome što je jadan primjerak muškog roda, želim... već godinama....(to je definitvno moj favorit za nagradu u kategoriji: dumb bitch) iako se tješim da je to samo to...nagon..i da se ne smijem sramiti nečega što ne mogu kontrolirati...štogod..
on koji to iskorištava da bi si dizao ego i štošta drugo usput....dok hoda s nekakvim mojim kopijama ili pak groznim, bahatim ženeturačama, iz čiste potrebe da ima nekoga uz sebe..pravdajući se time kako je život nefer i kako mu je jednom prije nekoliko godina uskraćena prava ljubav, tj. ja mu slomih srdašce...pa je kao sve dozvoljeno...a nema i nikad nije imao hrabrosti za bilo što iskreno..
FUJ!
uf...mislim da mi se ne da razmišljati o ovome više danas...lakše je samo svesti nas na neku maštariju o tome kako nam treba pola dana da dođemo od lifta do njegovog kreveta...jer smo maaalo kao zapeli usput...jednostavnije je sve sveti samo na neku privlačnost..pri tome ne razmišljajući o tuznim i nadasve jadnim okolnostima nase ne-price...koja je imala lijepe predispozicije... njeznost, humor i smijeh...ali..eto...ispalo je ovako..valjda s razlogom..
jednom mi je rekao, na moj komentar kako nikada nismo imali pravu priliku, bivši su s razlogom bivši...dugo sam razmišljala o tome..i shvatila da je vjerojatno u pravu...
a onda je on mjesec dana nakon toga prohodao sa svojom bivšom...toliko o tome...
Post je objavljen 03.03.2007. u 07:22 sati.