Nedugo nakon što je postao redovnik, Chuchin je otišao u jednu skromnu kolibicu i tu provodio svoj samotnički život u samousavršavanju. Jednoga dana, redovnica čije ime biše Chih-shim, prišla je njegovoj kolibi, opkružila tri puta oko njega i rekla...
- Ako mi možeš reći samojednu riječ, skinut ću svoj šešir pred tobom.
- Budući da mi ne možeš odgovoriti, odlazim.
- Uh, ovo mora da je jedna od onih lukavih zen-provokacija, samo što bi to moglo značiti?
- Oh što je samo mislila i što predstavlja slamnati šešir?
- Shi ostao si zbunjen pred jednom redovnicom kako onda možeš ostati ovdje i zvati ovo samousavršavanjem?
I tako je te noći spakirao svoje stvari i bio spreman da s prvim zrakama sunca siđe s planine.
- Mladi redovniče, čini mi se da te mući nešto. u čemu je stvar?
I Shu-shih mu u detalje ispriča što se jučer zbilo.
- Što vrijedi imati tijelo čovjeka ako ga nismo dostojni? Ja nisam u stanju odgovoriti čak ni na pitanje jedne redovnice.
- Bi li htio znati točan odgovor?
- Majstore molim vas recite mi.
- Sve istine su ovdje! - on pokaza prst.
- U ovom prstu od milijun transmutacija koji može biti prava pravcata redovnica s osmijehom na licu ili masa koja jauče. Ili žuboreći potok koji se istovremeno preobražava u tisuću leptira. Sada je to visoki planinski vrh, a sada opasna litica...
Opet postaje nepomični vrh vječne tišine što se uzdiže, iznad svega, i podigneš li svoju glavu gore, svježi će lahor ispunjavati tvoje uši.
- Sada shvaćam majstore, sve je jedno, u jedno su sve stvari.
- Majstor? - otišao je.
- Ovo! - on pokaza prst.
Od tada, kad god bi netko zen-majstora Chu-chija pitao za budha-dharmu, on bi jednostavno ispružio palac i rekao... "mnoštvo ima jednu suštinu, a jedno ima brojne manifestacije" u svijetu toliko je raznolikosti, pa ipak sve izviru iz jednog te istog izvora. "svijet je jedan prst"; i tako nema razlike između jednog prsta i bezbroj stvari.
Post je objavljen 03.03.2007. u 01:47 sati.