
Marijan Dujmić, svećenik u miru Riječke nadbiskupije i član našeg bratstva, 27. veljače okrijepljen svetim sakramentima prešao je u kuću Očevu. U 92. godini života i 67. godini misništva preminuo je u rodnoj Kostreni gdje je 1. ožujka i pokopan.
Sprovodnu misu u župnoj crkvi sv. Lucije i obred ukopa na mjesnom groblju predvodio je gospićko-senjski biskup Mile Bogović, u odsutnosti riječkog nadbiskupa Ivana Devčića koji se zatekao na vizitaciji zavodu sv. Jeronima u Rimu. Nadbiskup je brzojavom izrazio solidarnost s mjesnom Crkvom koja ispraća svojega svećenika, podsjetivši na dugogodišnje i bogato pastoralno iskustvo blagopokojnog Marijana Dujmića, koji je i u teškim vremenima uvijek ostao vjeran Bogu i Crkvi.
Biskup Bogović prisjetio župa tadašnje Riječko-senjske nadbiskupije u kojima je pokojnik svjedočio Kristov nauk, neke od njih danas su u sastavu Gospićko-senjske biskupije. “Opredijelio se za službu narodu i odlučio s narodom podijeliti radost i žalost. Koliko je sreće proživio pri slavlju sakramenata, toliko je i tuge prošao u teškim sitacijama svojih župljana i pri posjeti umirućima kojima je dolazio kao glasnik Krista.” Biskup je podsjetio kako Marijan Dujmić pripada zadnjoj generaciji svećenika izašlih iz Senjskog sjemeništa, koje ove godine proslavlja 200-tu obljetnicu osnutka.
Od pokojnika se oprostio i župnik sv. Lucije mr. Ivan Stošić koji se prisjetio njegova životnog puta. “Knjigu života ne piše čovjek sam, nju piše Bog uz čovjekovu suradnju u slobodi”, podsjetio je Stošić.
Knjiga života Marijana Dujmića ispunjena je svećeničkom službom, brojnim vjernicima koje susretao i župama u kojima je služio. Rođen 17. studenoga 1915. u Svetoj Luciji, Marijan je bio najstariji između trojice braće. Kao i mnoge Kostrenjane i njega je životni put odveo na more, završio je pomorsku školu u Bakru i godinu dana plovio. No, svećenički poziv bio je jači te odlazi u sjemenište u Senju. Za svećenika je zaređen u Senju 29. lipnja 1940.
Službovao je kao kapelan u Kastvu do rujna 1941.
Upravitelj župe sv. Barbare u Kostreni do 1945.
Upravitelj župe sv. Mateja do kolovoza 1977.
Iz Svetog Mateja upravlja excurrendo župom Gornja Drenova od 1946. do rujna 1969.
Župnik Svetog Jurja i Lukova Otočkog od kolovoza 1977. do lipnja 1982. kada je umirovljen.
Nakon umirovljenja živio je u rodnoj kući u Kostreni.
10. lipnja 1984. godine stupio je u naše bratstvo, a 26. svibnja 1985. godine položio vječne zavjete kao franjevac trećoredac.
Post je objavljen 27.02.2007. u 01:06 sati.