Marketing
Smrt zbog smijeha?? Definitivno!
Jeste li kad razmišljali o tome da možda, kad jednom legnete, da se više nikada nećete probuditi? 
Ili da se, recimo, probudite negdje, ne znam gdje, ni kako... jer tamo kamo ćemo svi jednom otići..to nam mjesto _nitko_ ne može opisati. (ovdje naglašavam „nitko“!!) Čemu tolika tuga u srcu, čemu tolika praznina, čemu tolika patnja unutar naše duše, čemu onaj osjećaj odbačenosti, propasti, usamljenosti prilikom te neizbježne pojave...?? Ima li tu smisla? Čemu strah odvojiti se od nekoga? Čemu tolika tuga kad moraš pustiti ruku bliske osobe? Zna li tko odgovor? Čemu živjeti kad ćemo ionako sutra umrijeti? (čitaj: nestati – ljepše mi zvuči) Čemu tolika pitanja uopće, kad odgovora nema? Zar itko zna zašto je to tako? I zar itko zna što je sudbina, osim našeg karaktera? Gdje, kako, zašto, zbog čega? Jednom ćemo nadam se, dobiti odgovore. Teški su to trenuci jer puštamo dragu nam osobu negdje, na neko mjesto, za koje ne znamo kakvo je, i gdje je, i samo se bojimo da joj neće tamo biti dobro... A ona/on nam ne može reći... To je pravilo. Ne smije. Možda i želi. Ustvari, i ne može ni da želi! (
).
I kad umrem, voljela bi da uzrok budu suze... suze od smijeha..jer: sve drugo previše boli! 
Post je objavljen 03.03.2007. u 00:16 sati.