@škoro (zakašnjeli odgovor)
Na temelju ono malo podataka što sam ih mogao iščitati izmedju redova tvojih poruka ja ovako shvaćam tvoju poziciju: Ti žudis za Istinom i ljubiš Boga. Uočavaš nesklad između onoga što ljudi govore i što ljudi rade, kao i između onoga što naučava RKC crkva i što zapravo radi. S druge strane vidiš 'protestante' sa mnoštvom crkava te svim pripadnim podjelama i različitostima. To zbunjuje. Ne želis pogriješiti, ne želis donjeti ishitrene odluke, ne želiš se svrstati u ničiji tabor, jer osjećaš i znaš da je jedini tabor u koji se trebamo svrstati onaj našeg Gospodina Isusa Krista. S druge strane, već si dio jedne zajednice i čini ti se najrazumijim ostati tu gdje jesi i gdje si okružena ljudima koji ti kažu da je to dobro mjesto za tebe. Pa ipak, kao da nisi zadovoljna. Osjećaš da ima više, da može bolje i da te Gospodin poziva da slijediš Njegov nauk, a ne ljudski. Upravo ti o ovome želim govoriti!
Da bi imala zajedništvo s Bogom moraš najprije odlučiti kome želiš vjerovati: Bogu ili ljudima. Jedno i drugo ne ide.
RKC za svoj temelj uzima ne samo Božju Riječ nego i mnoge naknadno dodane nauke i tumačenja, koje sve zajedno naziva Crkvenom Tradicijom. Nažalost, lako je uvidjeti dva problema. Jedan je da je taj nauk često kontradiktoran sam sa sobom (npr. dogma o nepogrešivosti Pape), dok je drugi taj da su neki dijelovi nauka u oštroj suprotnosti sa Riječju Božjom zapisanoj u Bibliji.
E sad, ako Biblija nije Božja Riječ, već nešto što su napisali ljudi, i čemu je autor čovjek, onda nema sukoba izmedju aktualne crkvene prakse i Biblije, jer je obavezujuče samo ono što je od Boga, a nipošto ono što dolazi od bilo kojeg čovjeka, ma kako se on zvao. Tada nitko ne moze osporiti ispravnost nauka RKC, jer je on tada neprovjerljiv u odnosu na viši autoritet.
No, ako je Biblija doista Riječ Božja, zapisana od ljudi, a kojoj je autor Bog (a tako naučava i RKC) onda nipošto me smije biti opreke izmedju Riječi i crkvene prakse, tj. sve što se kosi sa Božjom Riječi – nije od Boga i ne može biti ispravno! U protivnom naš Bog ne bi bio Bog reda, Bog Istine i Svemoguči Bog kao što jest, već bi bio Bog Kaosa, Bog Lažac i Bog Nesposobni.
Već i zdrava logika govori da nešto što je u sukobu sa Riječju Božjom ne može biti istinito, ali da ne bismo imali dilema i da se ne bismo pouzdavali u ljudsko rasuđivanje, naš nam je Gospodin odlazeći k Ocu poslao Duha Božjeg da 'nas uvede u svu istinu'.
Mnogi koji se razmeću tumačenjima Pisma i svojim shvačanjima kršćanstva to čine bez istinskog prisustva Duha na kojega se tako obilno pozivaju.
Nije, dakle, pitanje kome češ vjerovati po pitanju tumačenja Pisma: možeš vjerovati samo onome što Duh Božji tebi osobno svjedoči, a sva ostala mudrovanja, crkveni nauci i teologije uopće nisu važni! Jedini preduvjet je: biti nanovo rodjen.
Nepogrešivost u doktrinalnim stvarima koja te zanima, podrazumjeva da neka doktrina mora biti važna i mjerodavna. Međutim, to nije tako. Iako imamo mnoštvo doktrina, kao i mnoštvo teologija (svakih desetak godina se pojavi barem jedna nova), one su samo ljudski pokušaj da klasificiraju i definiraju nekakav sustav vjerovanja koji odgovara određenoj interesnoj skupini. Nasuprot tome stoji živa Riječ Božja, jedina 'doktrina' koju trebamo i koja nas bezuvjetno obavezuje. Ponavljam, zbog naše grešne prirode, ništa od onoga što su dokonali ljudi nije i ne može, a svakako i ne smije biti obavezujuće. Stoga, ako je nešto što naučava neka crkvena zajednica, neka telogija ili neki propovjednik u sukobu sa Riječju Boga živoga – nije i ne može biti točno, niti obavezujuće. Štoviše, pristajanje na ljudski nauk uvijek znači okrenuti leđa Bogu i priznati ljudsko učenje nadređeno onom nauku koji dolazi od Boga, što nije i nikako ne može biti. Uistinu, usuđuješ li se smatrati bilo kojeg čovjeka ili organizaciju mjerodavnijom od Boga Stvoritelja?
Ja se ne usudim!
I eto nas sada na posljednjoj bitnoj stvari o kojoj pišeš, a to je tvoj ostanak ili neostanak u RKC.
Najprije konstatirajmo najvažnije: to je između tebe i Boga. Nitko nema pravo o tome odlučivati umjesto tebe. Na koncu, ne prepušta li Bog odluku upravo tebi? Zato je vrlo važno da otvoriš svoje srce Bogu i dopustiš mu da ti govori. Ako zamjetiš nesklad između Božjeg nauka i nauka crkve kojoj pripadaš – morati češ se odlučiti hočeš li slijediti Boga ili čovjeka. Međutim, nemoj ni sada, ni tada, razbijati glavu razmišljanjima u koju bi kršćansku zajednicu tada trebala ili mogla otiči. Naime, ako vjeruješ Bogu i njegovom svjedočanstvu, onda neizostavno znaš da te Bog neće ostaviti na cjedilu. Ukoliko ti stavi do znanja da trebaš otići, sasvim sigurno će se pobrinuti da na vrijeme saznaš kamo trebaš ići. A dotle, ne idi nikamo već ustrajno i strpljivo traži lice Božje i pažljivo slušaj što ti Bog govori.
I to je sve.
Post je objavljen 03.03.2007. u 00:10 sati.