dosao si danas. nisam te ocekivala. proslo je puno vremena od kada smo zadnji put razgovarali. pruzio si ruku, poljubio me...a ja sam pogledala u tvoje velike tamne oci...u njima vidjela sebe...nesto smo razgovarali-sjecanje me ne sluzi tako dobro, nisam te slusala, samo sam te gledala...kao i uvijek...stajao si tako ponosno...zeljela sam samo da sto prije odes...i kao da si cuo moje zelje....krenuo si prema izlazu, bez rijeci, bez bok, bez icega...kao da se i nismo sreli...ipak si se okrenuo...mahnuo mi, zagledao se u moje oci....i nestao-kao i uvijek do sada.
vezati druge za sebe a sama biti vezana za proslost...e to nije lijepo.
dopustati drugima da te vole, pricati im bajke, a zeljeti te rijeci govoriti nekome drugome- e to nije fer
govoriti volim te, a ne misliti, osjecati to-e to je vec bezobrazno i poigravanje necijim osjecajima
rekla sam danas dosta tome, zasto bi bila gruba prema drugima, kada mi oni zele samo pomoci, usreciti me. sad je dobro. guram dalje. ide nekako, polako, klizim. i da trebam te. ti to znas. i svejedno okrenes leda, odmahnes rukom-to se tebe ne tice....svaka cast na tome. ali nema vise smisla plakati za tobom, draga. rekle smo si sve vec odavno. najgore je proslo, gledati kako odlazis, kako se odvajas-to je bilo bolno. al sad je hvala bogu gotovo i to. i znas sto? mogu hodati gradom, prolaziti pored svih onih mjesta koja su nekada bila samo nasa, pogledati nebo a ni jednu zvijezdu ne nazvati tvojim imenom- to mogu. samo ne mogu razgovarati s tobom, sresti te i osjecati tvoj optuzujuci pogled na sebi-e to ne mogu. al jednoga dana....tko zna....mozda cu i moci. koliko smo si puta vec rekle zbogom...postaje smijesno kad svaku vecer nakon toga ponovo nazoves. odluci se!
I kao da me nema tu, tonem sve do dna,
I kao da mi nestaje tlo pod nogama...
I kao da mi tijelo gori, zovem upomoæ,
A ponovno bih dala sve za jednu jedinu noæ...
Ljubav je dosla tiho
i u meni promijenila sve
i kao da prije nije nikoga bilo
bas nikoga kraj mene
Dok vrijeme prolazi ja trebam te
dok vrijeme prolazi gubimo sve
ako priznam ti sad
sto dugo krijem u sebi
mozda zauvijek izgubim te
Ja sad molim i vise me nije sram
jer u ljubavi sreca se rodi
i umre za jedan dan
Ja ti priznajem
da boli me i necu zaliti
ja u tebe vjerujem
ja za tebe umirem
Ja ti priznajem
sve je dobro od kada te znam
u toj ljubavi sreca se rodi
i umre za jedan dan, o, jedan dan
Post je objavljen 02.03.2007. u 22:14 sati.