Uskladila sam korak s tvojim,
Misli smo zaokružili u jedno,
Još jedino svoje snove imam.
Ako zbrojimo godine
I podijelimo ih na dva dijela,
Opet ćeš biti stariji, za onu jednu,
Godinu odgojene muževnosti.
Dobio si je rođenjem i spolom,
Pravom normi, a ne pravdom,
Pa je stalno ističeš,
Hvaleći se tom svojom
Jedinom priznatom veličinom.
A ja klimam glavom,
Kao da sve odobravam,
I bilježim u godine zajedništva
Na samo meni poznat način.
Vodimo paralelne dnevnike.
Ti imaš samo korice sa nazivom:
"Uvijek sam u pravu".
Na mojim koricama piše:
"Dužnosti i obveze",
I puno je ispisanih stranica.
Reci mi...bar da se nadam....
Da li se i sujeta ponekad umori,
Pa ode na počinak, bar na kratko?