'Auč. Pazi kuda staješ'
'Sorry, ništa ne vidim u mraku'
Sktrljali smo se jedno preko drugog. Bili smo to moja sis i ja. Pogledao sam pravo i ugledao veličinstvo popločene ulice koja se krije tik iza starog zida, Diagon Alley. Gužva kao i inače obilježila je ulice prepune ljudi koje, kao i ja kupuju sve u zadnji čas. Bilo je neopisivo gledati tu suprotnost ove ulice i recimo Washington square. Čarobnjaci sa dugim šarenim odorama, polucilindrima na glavi, vještice sa čipkastim šalovima i pokoji prolaznik neukusno odjeven u bezjačku odjeću kako ne bi na londonskim ulicama privukao pažnju (iako baš tako i privlači). Polahko smo krenuli niz ulicu rezgledavajući uokolo.
'Rekla sam ti da je bolje da smo išli u Demonia Street. Daleko je veće i bolje nego ovdje!' – rekla je Elie provlačeći se pored jedne niske zdepaste žene.
'Da, ali ovo radim samo da bi te mučio.' Rekao sam uz smiješak, 'Ovdje svi kupuju, i svake godine ovdje kupujem i ove isto tako želim'
Prvo sam odlučio produžiti do Olivandera.
'Dobar dan' rekao sam, no nije bilo nikoga. Između prašnjavih polica se progurao čupavi starac noseći za sobom mnoštvo kutijica.
'Dobar dan, izvolite mladiću'
'Došao sam po futrolu za štapić' rekao sam.
'Molim..?' rekao je naćurivši oči.
Elie je uzdahnula 'Rekla sam ti da su ljudi ovdje ne pismeni'
Nisam obraćao na to pažnju 'Ovaj, to vam je kao kutijuca, joj ne znam pravi izraz...'
'Aha, da da...' rekao je te potom se opet izgubio ubrzo donoseći crnu futrolu sa srebrnim znajem na vrhu.
Elie je jedva dočekala da izađemo iz te prašnjare. Sljedeća destinacija je bila Grigontts banka. Tu sam novac sa Elleine, ovaj... moje kartice pretvorio u čarobnjački, te sam ga tu ostavio a sa sobom sam ponio oko 120 galleona. Ubrzo smo posjetili skoro sva mjesta a najviše smo se zadržali u Krasopisu i B... Pored osnovnih knjiga kupio sam, kao i uvijek, nekoliko vanškolskih (puno čitam 0=)). U knjizi o Čarobnjačkoj umjetnosti od Ellie Down (zar postoji neko pametan s tim imenom;)) izdvojio bih poglavlje o onome o čemu se moja mama bavi:
Fotografije i portreti
U čarobnjačkom svijetu fotografije se razvijaju u posebnoj otopini, čime se dobijaju pokretne slike koje imaju sve odlike onih koje prikazuju. Dok likovi na fotografijama ne mogu komunicirati s ljudima koji se nalaze izvan slike, portreti, zahvaljujući posebnoj boji kojom su naslikani, mogu razgovarati s drugima. U Hogwartsu portreti čuvaju ulaze u sva četiri doma, ne dopuštajući ulaz nikome ko ne zna tačnu lozinku.
Zidovi Dumbledoreovog ureda prekriveni su portretima bivših ravnatelja Hogwartsa, čija je dužnost pomagati trenutnom ravnatelju. Kako su ravnatelji bili vrlo poznati čarobnjaci, njihovi se portreti nalaze i na drugim mjestima, a likovi s portreta mogu se slobodno kretati među njima.
Na kraju sam odlučio otići da svima kupim božićne poklone u Weasllyjevim čarorezima. Fred i George su me toplo dočekali. Malo smo razgovarali i predložili najcool poklone. U prodavnicu je ušao ostatak riđokosih s Harryjem i Hermionom. Jedva sam se progurao do ulaza da me ne spaze, ali je Hermiona odjednom uzviknula: 'Silver!' Došla je do mene i pošla da me zagrli, ali je ipak odlučila da mi samo pruži ruku. 'Zdravo Jane' – rekao sam.
'Rekla sam ti da me ne zoveš srednjim imenom' rekla je, 'Šta ima kod tebe, kako si proveo praznike?'
'Pa bilo je... zanimljivo'
'Zanimljivo?'
'Ma ne to... ono' – pokazao sam joj na paket Kupidovih strijelica.
'Silver, stvarno ne bi trebao, ako Filtch...' ali bilo je uzalud. Kupidove strelice su perfektne, odmah sam ih kupio. U međuvremenu Ginny je zaokupila Hermionu ljubavnim napitcima pa sam skliznuo van.
'Dan je stvarno bio naporan' rekao sam dok smo ja i Ellie sjedili u slastičarnoj, lizao sam sladoled od explozivnih višnji, moj najdraži.
'Sutra krećeš u Hogwarts, mislim da ću te ispratiti'- rekla je.
'Molim? Mislio sam da ideš za New York'
'Jel to neki problem?'
'Ne, samo... Šuplji kotlić možda i nise baš mjesto za svakoga'
'Sve je dobro dok nije šupalj' namignula mi je.
Vratili smo se duž ulice, gdje je sada bila manja gužva. Gusti dim je izlazio iz prolaza za Knokturno ulicu. Polahko smo se uvukli u malu prostorijicu i otvorili vrata gdje nas je čekalo još jedno iznenađenje. Šuplji Kotlić je bio pun. Pivoslvac i medovina su se prosipale na sve strane. Prostorija je bila poprilično zagušljiva. Nekoliko začaranih papirnih avoićića je proletilo iznad moje glave. Prošli smo kroz prolaz gdje su se cmakala 2 para. Samo sam čekao Ellieinu reakciju na sve ovo.
'Nije uopšte loše' rekla je gledajući kako jedan leteći vrč posipa nekog jadnog pijanca, valjda je i on sam od silnog pivoslavca postao pijan.
'Sviđa ti se?'
'Prava lekcija iz historije. Ovo je situacija iz 15. vijeka. Ovi ljudi su totalno zaostali'
Do nas se je doteljuljao jedan pogrbljeni čovjek. Izvadio je neku vrstu blokića i zapisao neke podatke te mi ga ugurao u ruke i pružio ruku. Radi se o prijavi za noćenje. Iz džepa sam izvadio 20 srpova i pružio mu. Stao sam ispred svoje sobe, a Ellieina je bila sprat više pa je produžila. Kladim se da neće moći čitavu noć zaspati zbog vozova koji prolaze tik uz sobu. Vrata jedne sobe su bila otvorena. Kroz nju su dopirali ahem... zvukovi. Jedna gola žena se dovukla do vrata i uz luđački smijeh ih zatvorila. Ja sam blago pocrvenio. Jedva sam dočekao da donese ključeve i ušao sam u svoju sobu. Pih, gora je nego ona prošlogodišnja! Ispucali zidovi bili su crni od vlage, a prašnjavi krevet je bio poderan i u fazi raspadanja. Ormara nije ni bilo, a na široki prozor je imao rupu na sebi. Soba je smrdila na mem. 'Bože zašto je ovo jedino čarbnjačko mjestu u londonu na kojem se može prespavati' rekao sam u sebi. Ostatk večeri sam proveo u čišćenju sobe (da, to ponekad rade i dečki kad moraju!). Nakon bezuspiješnjog uklanjanja kalaštura (nešto slično komarcima samo što je mnooogo veće i njihov otrov uzrokuje da osoba lebdi) iz zavjeza legao sam da spavam. Ubrzo se galama u baru stišala i mogao sam čuti kako kalašture zadovoljno zuje iza paravana.
P.S. Evo me napokon nakon dugo vremena. Malo sam čitao hp knjigu pa sam odlučio uvesti malo više hp osjećaja u priču
Post je objavljen 02.03.2007. u 18:55 sati.