Prema piscu glasovite povijesne knjige Liber pontificalis Simplicije je bio sin nekog Kastina iz Tivolija. Upravljao je Crkvom od god. 468. do 483. Bilo je to vrlo teško razdoblje. Za njegova pontifikata god. 476. propalo je Zapadno Rimsko Carstvo. U isto vrijeme Crkva je na Istoku bila uznemirivana posljedicama monofizitskog krivog nauka, osobito u sjedištima patrijarhata u Aleksandriji i Antiohiji.
O djelatnosti pape Simplicija znamo, na žalost, vrlo malo. U Rimu je obnovio i posvetio neke crkve, a u glavnim grobljanskim bazilikama postavio je zbor svećenika, koji su naizmjence obavljali bogoslužje. Iz toga se vidi da je u onim vrlo teškim prilikama bio pastoralno vrlo zauzet te činio što se moglo činiti. Tako je i pravo. Bolje je činiti što se može, pa makar i malo, negoli kukati nad teškim prilikama. Kukanje koji put može biti dobra izlika za našu vlastitu nepokretnost.
Recimo nešto i o Simplicijevoj aktivnosti na Istoku! Nakon smrti cara Leona I. godine 474. prigrabio je vlast nametnik Baziliskos. Da bi što više povećao broj svojih pristaša godine 475/76., izdao je naredbu po kojoj su i monofiziti, koji su sve više nadirali iz Egipta i Palestine, zadobili službeno priznanje ili bar snošljivost. Na to je odmah protestirao papa Simplicije tražeći od Baziliskosa da se ogradi od krivog nauka monofizitâ. No Papin je protest ostao bez učinka. Iz njega se ipak vidi koliko je Papi bilo stalo do pravovjernog nauka. Pastir duša mora bdjeti i nad čistoćom nauka da se u njeg ne bi uvukla zabluda. Dobri su pastiri uvijek s najvećom revnošću to i činili.
Adon je prvi zapisao sv. Simplicija u svoj Martirologij, i to 2. ožujka. Pod istim je datumom ušao i u Rimski martirologij, premda bi prema kasnijim istraživanjima dan svečeve smrti bio zapravo 10. a ne 2. ožujka. Kako se ipak slavi danas, to smo ga u našu zbirku svetaca za ožujak danas i uvrstili.
Post je objavljen 02.03.2007. u 16:47 sati.