Lora. Ime je to s kojim su povezane, na žalost, mnoge kontroverze. Ime je to od kojeg se mnogima ledi krv u žilama, ime koje mnogi izbjegavaju spominjati jer se na njega nadovezuje asocijacija ni malo veselog značenja; mučenje, ubijanje, zločin. Podsjetimo: Lora je između 1992. i 1996., među ostalim, služila i kao vojni zatvor u kojem su pritvarani ratni zarobljenici, ali ne samo oni, nego i civili… Zbog čega su zatvarani i što im se tamo događalo… Možda pravu istinu nećemo nikada saznati…
Državna je televizija prije par dana u udarnom večernjem terminu prikazala dokumentarni film autora Nenada Puhovskog koji je obrađivao temu splitske vojarne Lore i zločina koji su se tamo nedvojbeno dogodili u ljeto ratne godine 1992. Poslije prikazivanja dokumentarca uslijedila je rasprava u studiju koju je vodio novinar Aleksandar Stanković, a u kojoj su sudjelovali novinari, političari, branitelji, autor dokumentarca te dvojica bivših zatočenika Lore koji su u raspravi sudjelovali putem video veze iz Beograda. Spomenuti dokumentarac «Lora - svjedočanstva» sniman je tijekom godine 2004. Mora se priznati da je prilično suhoparan i podsjeća na traku s nizom prizora skinutih iz raznih emisija i priloga. Ipak, sve to ne umanjuje njegovu intrigantnost, u čemu podsjeća na dokumentarac «Oluja nad Krajinom» koji smo imali prilike vidjeti prije nekoliko godina, a koji je bio podigao podosta medijske prašine.
U raspravi nakon prikazanog dokumentarnog filma malo je toga pametnog rečeno. Svi su istinu navlačili na svoju stranu, a situacija je u jednom trenutku voditelju gotovo izmaknula kontroli skoro se pretvorivši u svađu, viku i prepucavanje bez ikakvog smisla.
Nitko ne sumnja da su se u vojnom zatvoru Lora događale stvari koje ne služe na ponos ni vojsci, ni državi, ni narodu. Međutim, jasno treba istaknuti kako su zločini; zatvaranja, maltretiranja, mučenja, ubojstva, koji su se tamo dogodili plod samovolje nastranih umova koji su tamo službovali, a ne plod nekakve smišljene i upravljane politike prema zatvorenicima. U tom smislu bi bilo zločin govoriti o nekakvoj generalnoj krivnji Hrvata za ono što se tamo dogodilo srpskim zatvorenicima.
Zločine u Lori počinili su pojedinci udruženi u zločinačke klike. U vihoru rata nije bilo moguće, a ponegdje je nedostajalo i političke volje, da se samovolji lokalnih silnika stane na kraj. U sitauciji rata i prilika u kojima je svatko bio naoružan do zuba nije bilo uputno miješati se u ono što u Lori radi tadašnja vojna policija, odnosno neki njeni članovi. Stoga krivnju za zločine snose upravo ti i takvi pojedinci, a ne čitava časna Hrvatska vojska i njena policija. Ako su zločini počinjeni u Lori, jasno je da odgovornost snose oni koji su tamo radili i koji su Lorom zapovijedali. Ne možemo se praviti ludi i ponašati se kao da se ništa nije dogodilo ili kao da se ne zna tko je zatvorenike mučio i ubijao. Pitanje je kako dokazati i kome dokazati krivnju: čistačicama? Stražarima? Kuharima? Zapovjednicima? Službenicima?
Tu na scenu stupa trulo hrvatsko pravosuđe u ovom slučaju utjelovljeno u liku i (ne)djelu suca Slavka Lozine koji je vodio prvo suđenje optuženima za zločine u Lori. Kako je taj čovjek vodio to suđenje slikovito se vidjelo u njegovom toleriranju navijačke atmosfere u sudnici, neosiguravanja zaštite ključnim svjedocima iz Srbije, kao i njegovoj vidnoj aroganciji tijekom televizijske rasprave, a osobito u ignoriranju svjedoka u emisiju uključenih video vezom iz Beograda. Možda taj čovjek i raspolaže pravnim argumentima da je sudski postupak vodio u skladu sa zakonom, ali činjenice o njegovom ponašanju i potezima za vrijeme suđenja iziritirale bi i Majku Tereziju. Kao da je htio svima pokazati da pravnici zaista nisu ljudi. Ili nas sve drži za idiote. Svaki čovjek koji ima i malo ljudskosti i poštena obraza bio bi se povukao iz tog suđenja i prepustio njegovo vođenje nekom tko bi to puno profesionalnije odradio. Ovako je dozvolio da se to suđenje pretvori u farsu, što je možda oslobodilo optuženike, ali je optužilo Hrvatsku. Tako je krivica nekolicine sadista pala na Hrvatsku vojsku, na Hrvatsku državu, na Hrvatski narod. A to je do neba vapijuća nepravda.
Političari velikih apetita i obraza debelog poput đona od opanka, duboka džepa i uska srca u raspravi su bili utjelovljeni u karikaturi od Zdravka Tomca. Taj je čovjek najprije bio član SDP-a. Sada bi htio biti veći Hrvat od Starčevića i Jelačića bana pa ultimativno proziva svakog tko ukazuje na zločine počinjene s hrvatske strane da se ispriča, bez obzira na (ne)argumentiranost tvrdnji. Time samo svjedoči svoju političku kratkovidnost, što ne čudi, jer je taj lik bio potpredsjednik vlade u vrijeme kad su se spomenuti zločini dogodili.
Novinar Jović, sudionik rasprave, kao da je s kruške pao. Taj u svemu vidi protuhrvatsku urotu; od baba s tržnice do tsunamija. Stoga svaka njegova tvrdnja podsjeća na hladnoratovskog senatora McChartyja koji je u svima i svakom vidio komuniste i sovjetske špijune. Jović je samo drugo pakiranje istog sadržaja.
Mile Dedaković Jastreb pokušao je ukazati na stradanja zatočenika srpskih koncentracijskih logora, osobito na stradanja njegovih Vukovaraca. Naravna stvar da se do zemlje klanjamo tim časnim žrtvama, ali, Mile dragi, to nije bila tema emisije niti zločine u Lori možemo opravdavati vukovarskom tragedijom. U tom bismo se slučaju pristali izjednačavati s agresorom.
Što o svemu reći. Spomenuta emisija ima svojih manjkavosti. Njena je prava vrijednost što je ponovno potaknula pitanje jednog nekažnjenog zločina i naše suočavanje s istinom. Jedanko tako, prevažno je razdvojiti poimanje časnog i legitimnog Domovinskog rata od pojedinaca i grupa koji su rat koristili za vlastito, bolesno sadističko iživljavanje, a sada tako rado pokušavaju vlastitu krivicu svaliti na leđa svih nas Hrvata. Uostalom, ako su pravedni, zbog čega su pobjegli pred najavu ponovljenog suđenja!? Zašto im npr. bl. Alojzije Stepinac nije uzor koji je, nevin i pravedan, pristao biti zatvoren i izići na suđenje kojemu se unaprijed znao rezultat! Blaženi je Alojzije bio nevin i hrabar; njegov život, postupci i smrt o tome svjedoče. A optuženi za Loru!? Zašto se sada skrivaju?
Post je objavljen 02.03.2007. u 13:59 sati.