Marketing
IN A MANNER OF SPEAKING tj. SUNSET
I just want to say...
Evo kako mi je ovo palo na pamet*:
1. Skrolao sam po blogu i došao do slike Caspara Davida Friedricha, na kraju posta 'Imperija uzvraća udarac' ( Zalazak sunca (braća), između 1830/1835).
2. Iznad slike nalazi se tekst pjesme Tuxedomoona, In a manner of speaking. Pustio sam pjesmu, gledao sam sliku i pomislio...: to je definicija anakronizma!
3. ...pomislio sam kako je glazba Tuxedomoona savršeno dobro ozvučila sliku iz 19.stoljeća; to, i ništa više.
4. Trenutak kasnije, pao mi je napamet Weininger. Odmah potom i krhotina davne rečenice, napisane za prvoga dana prošlogodišnjeg boravka na Patoblogiji:"... ... a ti i ja, umesto po traku mesečine, sasvim nespokojni i anakroni, ..." Zanimljivo, i tu se spominje anakronost, ovaj put u asocijaciji na Bulgakova.
5. Napokon, pomislio sam da bi tako trebalo izgledati s onu stranu. Ne mir, nego spokoj. Razgovor u vječan suton i Tuxedomoon.
Ponavljam prizor:
________________________
*To što ljudima često nešto pada na pamet još nije dokaz da išta misle.
Post je objavljen 02.03.2007. u 11:01 sati.