Marketing
Snovi se mogu ostvariti, treba imati vjeru i biti jak...
Vrtim po cijele dane samo neke stare hitove. Te me pjesme podsjećaju na toliko stvari. Jao, samo kad se sjetim, kao da je bilo jučer kada sam došla u prvi razred, i onda u drugi, potpuno novi i strani razred. Ali eto, bar mi je Ana tamo bila. Sjela sam, svi su buljili, ja sam samo pognute glave sjedila. Ništa nisam htjela pričati. Došla sam doma i samo plakala, htjela sam nazad u svoj stari razred. Među sve ljudove s kojima sam trčala po staroj školi. No, vrijeme je prolazilo, i uklapalo se sve pomalo. Sprijateljila sam se, s njima sam sada počela trčati po hodnicima, i igrala se lovice. Godine su prolazile, svi smo sazrijevali, postajali stariji, ozbiljniji. Kroz toliko smijeha, plača, gluposti, sranja, došli smo do zadnje godine osnovne. Prošla je u jednom dahu. Ni keks nisam rekla. Nisam se ni okrenula, a već je svatko bio na svojoj strani. I tako stoji sada. Smatrala sam da nikad neće biti ništa od novog razreda u srednoj, da će mi faliti osnovna, svi ti ljudi... Ali pomalo, mijenjam mišljenje. Ipak, ništa mi ne preostaje, nego prihvatiti cijelu situaciju kakva je. Dobro mi je ovdje. Ne mogu se požaliti. Zavoljela sam neke ljude u već tako kratkom vremenu. Pa ipak, hoćemo li provesti sve četiri godine zajedno ili nećemo? Tako je to.
Bilo je i to teško, pogotovo za one slabije ljude, koji nisu pripremljeni za pravi život. Nije bilo lako doći u novi razred, u novo okruženje. Biti pola dana u jednoj prostoriji s nekim ljudima koji prvi put vidiš u životu. Toliko različitih karaktera, toliko različitih razmišljanja. Nije lako se naći sa svima u različitim pogledima na život. Trebalo je tu puno muke i strpljenja da prihvatiš različita shvaćanja života, različite navike i zadovoljstva. Trebao si biti jak da ne pukneš, da se ne iskališ na nekome dok u tebi kipi.
Kako čovjek treba biti jak da prihvati sve ljude, da se ne svađa kad se ne slaže s nekim. Ali ne zna čovjek, tj. ne želi priznati, kada nije u pravu. Ne želi uopće čuti ničije mišljenje, samo on on i on. Nitko drugi nikad ne govori točno, sve je to krivo oko njega. E čovječe, nećeš dobro proći ako budeš nametao samo svoje stavove ne slušajući druge. Ne da se ljudima tako, nitko ne želi imati kraj sebe čovjeka koji stalno priča samo o sebi, koji misli da je on uvijek u pravu. Nitko ne želi kraj sebe čovjeka koji ne zna i ne želi slušati. Znate vi koliko znači kad imaš uvijek tu nekoga kraj sebe, koji će te u bilo koje doba noći saslušati i pomoći. Zagrliti te, poljubiti i utješiti. To je bogatstvo.
Ma neću danas previše pisati, opet će post biti predugačak. =)
Želim samo svima da budu sretni, koliko god mogu. Ako ništa drugo, veselite se ovom vikendu koji dolazi, i to je jedan razlog za smiješak! Eto vidite da nije teško. Ne.
Život stvarno može biti lijep i kada je sve ostalo u velikom klincu. Unatoč svim problemima, sredim si u glavi, i zabrijem nešto, i uživam.
I SRETNA SAM.
[Nije stvarno teško.]
Post je objavljen 02.03.2007. u 11:24 sati.