S prošlim postom sam započela seriju o klincima. Pa nastavljam u istom stilu.
Večeras je tata male Tare slavio rođendan, onako samo za familiju. Zvuči intimno, no ako se uzme u obzir da ima tri sestre i jednog brata, jedna sestra četvero djece, svi drugi po jedno, pa vjenčani kum, pa nas troje - intimnost se svela da smo puhali jedni drugima za vratom. A ako se tome doda da su "sitna" djeca puzala po podu, dvoje igralo play station, ispalo je da je s Tarom - najmanje posla. Dremuckala je u svojoj fotelji, pa hipnotizirana svjetlom na plafonu - zaspala u toj sveopćoj gunguli, barem tri puta.
Zmaja je elegantno zbrisala na trening, pola sata ranije.
Svi govore u isti glas i isto vrijeme, pa se nisam htjela još i ja gurati svojim altom (cigareta mu je dala osebujan ton), tako da sam se zabavljala gledajući klince. Najzanimljiviji mi je bio klinac koji gura u usta sve što stigne. Banane je bilo po svugdje, skoro se udavio smokićem, pa je brljao rukama od čokolade po maminoj jakni. Ja sam mudro šutjela i uživala u njegovom talentu da više razmaže nego što pojede. Pa malo gazi nogom, pa u - usta. Sve upaljače je stigao degustirati. Vrhunac zabave je bio, kad je s dobro obalavljenom lizaljkom - muljao oko nosa, uha i po vratu. Poslije mu je kosa stršala na sve strane. Uz to sve, svirala je glazba koja ni izdaleka nije po mom ukusu, pa se nisam čudila da je Zmaja zbrisala.
Još mi i sad zvoni u glavi, a kad se sjetim ovog vikenda, dođe mi da pobjegnem - do ponedjeljka.
U subotu familija stiže k meni, a u nedjelju Zmajin stampedo utrčava. Odlučila je ipak slaviti kod kuće, jer se - slobodnije osjećaju.
No dobro, isplazit ću jezik do poda, a onda mir do svibnja.
Kod tetke-bake Fanny u krilu...
Ta ljepljiva stvar...
Bljak...
Tarin stariji brat Perica...
Post je objavljen 01.03.2007. u 21:18 sati.