Ovih dana čitam biografiju Hladnog Piva, banda kojemu sam beskrajno zahvalan jer su me oni potpuno usmjerili na ovu vrstu glazbe koju danas slušam. Iako ih slušam sve manje ovaj post posvećujem glazbenicima s ovih prostora. U Sisku, rodnom mi gradu ima podosta alternativaca i ljudi koji vole slušati dobru mjuzu. Nekoliko puta godišnje se može naići na odličnu svirku uživo. Bambi Molesters, band koji bi zapravo trebao biti najveći simbol Siska grada, a ne neka tamo utvrda, Željezara, rafinerija i ostala sranja koja nas svakodnevno truju. No usrani način života u Sisku ostavljam za neki drugi post. Upravo sam gledao NET, tamo svakodnevno ima stvarno dobrih spotova za svačiji ukus (ako mislite da je ovo reklama, varate se). Sviraju Psihići iliti Psihomodo-Pop i ona njihova dobra stvar Lagano Padam... jedan od najvećih domaćih bandova i legendarni Gobac, jedan od najkarizmatičnijih hrvata; apsolutna legenda. Sljedeća pjesma Radostan Dan od Hard Timea, to je ona stvar s onom Eminom Arapović sa Story Super Nove. Poznajem malo ljudi koje su uopće čuli za Hard Time pa eto da se zna to je jedan legendarni zagrebački band koji svira progresivni hard rock. Moram priznati da sam čuo tek nekoliko njihovih stvari no svaka mi se jako svidjela. Poslije ''Politika'' od Hladnog Piva. O njima imam toliko toga za reći, dečki definitivno rasturaju. Definitivno najbolji rock band u nas, a vrijeme će pokazati da zapravo i nisu imali prave konkurencije. btw. novi im album izlazi za manje od dva tjedna.

Ostajemo u Zagrebu, domu mnogih legendarnih bandova. I najveći novovalni band – Azra, legendarni Štulić i masa drugih legenda domaće rock scene koji su prodefilirali tim bandom. Ali Azra već godinama ne svira. I zapravo je tužno što većina naših bandova i glazbenika nije postala poznata izvan granica Lijepe naše. Unatoč kvaliteti najveća je kočnica ipak naš jezik. Nije se lako probiti u elitu dok pjevaš na jeziku koji govori jedva nekoliko milijuna ljudi na cijelome svijetu, ma koliko god textovi bili dobri. Ali mislim da je tako i s drugim bandovima iz drugih zemalja koji ne pjevaju na engleskom.
I odavno su prošle godine kada je rock bio prvi glazbeni izbor, a sada je tek alternativa, nešto sa strane. Kvaliteta je ostala na strani rocka, a na scenu su došli neki seljačine koji ne vide dalje od kafane... i to mi se gadi, jaaaako. Sada je na ovom i inače za rock problematičnom području scena sastavljena od polugolih pevaljki i hiljadu ljudi koji ih slušaju.
No ostala je nostalgija, ali i nada u bolje sutra. Svira ''Nostalgična'' od T.B.F.-a i svojim zvukom podsjeća na vrijeme kad je sve vrvilo od bandova koji su solidno svirali. Svih ovih godina odrastali su klinci koji su slušali rock i metal. Stiže nam neki novi val sa nekim novim bandovima. Tu prije svih mislim na Vatru. Momci su stvarno jaki i mogli bi biti odlični. No vratimo se prošlosti, na našim prostorima je bilo stvarno mnogo odličnih bandova. Tu moram spomenuti Zabranjeno Pušenje koje sam slušao još u osnovnoj. Stvarno prave legende, pogotovo ono staro ZP, e to je prava svirka. Još su tu i likovi kao što su Bajaga, Balašević i mnogi drugi... i po tko zna koji puta ponavljam da mi je žao što ne živim u vremenu kada je rock bio normalna pojava. Znam da su to bila jako teška vremena, ali rock je uistinu bio način života, s pivom u ruci dok svira neka longplejka. Sada mi se diže želudac kada netko misli da sam sotonist jer slušam heavy metal ili punker jer slušam hard rock. I to samo zato što mi se ne da objašnjavati razliku, a inače me boli briga. Barem sam svoj, s melodijom koju obožavam čuti, s melodijom za koju se netko potrudio naučiti svirati gitaru, bubnjeve ili nešto slično. A svi oni koji to pljuju neka se gone. Savjetujem im da probaju uzeti guitaru u ruke i odsvirati nešto, pa da vidimo tko je onda pametan. Svaka pjesma ima svoju vrijednost. I svaki plagijat je jedinstven, ako svaka riječ nešto znači, ako svaki akord nešto govori onda je svaka diskusija suvišna. Glazba je napisana jer se njome nešto želi reći, da netko uživa u njoj, a ne da se svađa oko nje. Mislim da svi ti silni kritičari zapravo ubijaju glazbu i njenu ljepotu umjesto da je sagledaju kao umjetnost, ma kakva ta glazba bila.
Post je objavljen 01.03.2007. u 18:47 sati.