Tišina je istinski razgovor među prijateljima. Govor nije bitan; bitno je da ne morate ništa govoriti.
Margaret Lee Runbeck
I ja ponekad ne volim pričati. I ne da mi se. I šutim. Ali to onda bude ona divna šutnja. I znaš da oni razumiju.
I znaš da oni shvaćau.
I znaš da je dovoljan samo jedan pogled.
I znaš da jedva čekaš da ih vidiš.
I divno je kad u jednom trenutku mislite na određenu osobu i ta vam se osoba baš tad javi.
I možda bi netko pomislio kako ja živim u nekom divnom svijetu.
Ali ne.
Samo pokušavam.
Stvoriti vlastitu iluziju i ne buditi se koliko god je moguće.
Pokušavam preživjeti.
Pokušavam biti svoja, nadasve.
I želim piti hladno pivo i izležavati se na suncu.
I želim skakati i pjevati iz sveg glasa na njihovom koncertu.
I svašta ja želim.
I zadovoljit ću se kockicom čokolade i nastaviti raditi ono što se napraviti mora.
I nadati se nekom boljem danu kad će se ono gore navedeno moći ostvariti.
I samo na tren mi dođu u glavu da ništa nije teško i da je divno biti nekonvecionalan i drugačiji, i pružiti takve poglede i drugim još neoblikovanim umovima.
i ja sam uvijek bio i bit ću onaj idealist.surova stvarnost me okružuje, ali ja ipak vjerujem da male stvari ipak mogu promijenit makar samo mrvicu ovaj naš tako nedivni svijet.
Post je objavljen 01.03.2007. u 18:05 sati.