Pregled posta

Mirela je upala u najgoru nevolju na svijetu, a kako joj je Cica bila najbolja prijateljica, i toj je nevolji dobrano kumovala, to je Cica osjećala nevolju kao vlastitu. Mirela je bila ni za šta, samo je cmoljila kada je roditelji nisu gledali, pa se Cica rastrčala da problem riješi.

Cica se raspitala i našla ženu koja će problem ukloniti, neku medicinsku sestru u penziji, a ta je tražila tristo eura. Spojile su ušteđevinu, dio posudile, a ostatak nažicale po gradu pred diskačem i kinom: "Hej! Imaš kunu za pivo?"

Iskoristile su priliku kada su Mirelini roditelji otišli s malim bratom na produženi vikend. Bivša medicinska sestra je došla čim su roditelji zašli iza ugla i prvo što je rekla bilo je: "Daj pare!" Mirela je samo zakukala, ali je Cica energično rekla: "Kada sve bude završeno!" Nakon kraćeg natezanja dale su pola novca odmah, a pola pokazale i rekle da će dati kad sve bude gotovo.

Žena je donijela svoj pribor umotan u čiste salvete u cekeru za plac, Mirelu su stavili na kuhinjski stol i Cica je bila sve vrijeme prisutna, pridržavala je, hrabrila i tješila. Gledajući ženu što i kako radi, nekako je posumnjala da je ikada bila medicinska sestra, ali je nedvojbeno znala posao. Bila je starija, snažnih ruku i napadno brkata, te ju je Cica sasvim dobro mogla zamisliti kako radi u mesnici. Kada je završila, cijela je kuhinja bila krvava.

Žena je oprala svoje instrumente deterdžentom u sudoperu i pospremila ih u ceker, ostavila neke lijekove za Mirelu i rekla koliko i kada ih treba uzimati, presvukla umrljanu bluzu, uzela ostatak novca i otišla. Cica je polegla Mirelu u sobu, a zatim se vratila i oprala cijelu kuhinju. Na kraju je kuhinja izgledala kao obično, osim što je u plastičnoj vrećici u kanti za smeće ostalo ONO.

Mirela je spavala, a Cica razmišljala što s tim. O svemu su promislile, sve dogovorile, ali im nije palo na pamet da će im TO ostati. Ako baci u smeće, što ako to nađe netko od onih što kopaju po kontejnerima?! Ili ako to mačke iskopaju i počnu razvlačiti pred zgradom?! Da odnese izvan grada i zakopa u šumu? Pa da je putem netko zaustavi i otkrije što nosi! Izvadila je plastičnu vrećicu iz kante za smeće i stavila u frižider dok ne smisli što će.

Mirela je spavala dan i noć, dvadeset i četiri sata. Cica joj je u određeno vrijeme ubacivala tablete u usta, a Mirela ih je nesvjesno gutala i možda su je i one omamljivale. Probudila se, pojela tek nekoliko žlica mlake juhice i ponovno zaspala.

Cica je napokon smislila. Prisjetila se kako joj se nekoliko puta piletina raskuhala kada su je zaboravili predugo u pretis-loncu. Ubacila je u lonac tri krumpira, dvije mrkve, šaku riže i ONO, dobro začinila paprom i paprikom, a zatim kuhala pod pritiskom satima, nekoliko puta ohladivši lonac da može otvoriti poklopac i dodati vode. Naposljetku je dobila kašu nalik na puding.

- Što je to? - pitala je Mirela jedva čujnim glasom.
- Fišpaprikaš! - odsjekla je Cica i zapovjednički dodala: - Moraš jesti da povratiš snagu!

Mirela je bila previše iznurena da bi obraćala pozornost na ono što jede i pregladna da bi išta ostavila. I Cica se prisilila da pojede sve u tanjuru da Mirela ne bi nnešto posumnjala. Nije bilo loše.

Navečer su podgrijale što je ostalo i smazale sve do kraja. Kada su se Mirelini roditelji vratili, rekle su im da je dobila nekakvu virozu i da bi bilo najbolje da dan-dva ostane u krevetu.

Cica je otišla svojoj kući oslobođena teškog križa. Čvrsto je odlučila da će, kada njoj dođe vrijeme, rabiti prezervative.















Post je objavljen 01.03.2007. u 15:02 sati.