Međunarodna je zajednica situaciju u ovom dijelu Europe uvijek bila sklona promatrati kao uzavreli kotao u kojem se kolju neka tamo primitivna balkanska plemena. U cijelom tom kupusu važno joj je bilo sačuvati status quo u kojem bi zemlja najjačeg plemena, Srbija, pacificirala Balkan uvijek učinkovitom metodom; krvlju i oružjem. Povijest dvadesetog stoljeća to je nedvojbeno pokazala.
Ista ta međunarodna zajednica, kojoj je UN samo paravan, pravdu je na ovim prostorima krojila u odnosu na strateške interese tradicionalnih europskih hegemona: Velike Britanije, Franscuske i Italije. Povremeni upliv u te interese imale su Rusija i Sjedinjene Američke Države, ali one su u svemu tome prije bile balast koji je donosio prevagu na jednu ili drugu stranu, a ne ključni čimbenici. Naravno, cijena interesa velike europske trojke na ovim je prostorima plaćena krvlju tolikih nevinih. Načela međunarodnog prava i mirotvorstva, koja predstavlja organizacija UN, u tom je kontekstu mrtvo slovo na papiru.
U ratovima nakon raspada negdašnje SFR Jugoslavije politika koju je na ovim stranama vodila međunarodna zajednica bila je obilježena starim prokušanim, perfidnim rješenjima; (do)pusti najjačemu (čitaj; velikosrpskoj politici, uosobljenoj u liku i djelu Slobodana Miloševića) da silom "pacificira" nemirna balkanska "plemena". Međutim, obespravljeni narodi nekadašnje Jugoslavije ovaj put su vlastitu sudbinu uzeli u svoje ruke i vlastitim životima izborili vlastitu slobodu. Naravno, ista je međunarodna zajednica uvođenjem sankcija na uvoz oružja nastojala onemogućiti žrtvama postizavanje toliko žuđene slobode.
Imperijalna je politika Beograda slomila zube. Ceh takve politike platili su narodi na ovim područjima, među njima na osobit način i sam Srpski narod koji se dao ujarmiti u kola velikosrpskog fašizma. To ga je koštalo nebrojenih života, razorenih obitelji i svođenja Srbije na nekadašnji Beogradski pašaluk iz osmanlijskih vremena.
S druge strane, borba za slobodu i licemjerna politika međunarodne zajednice nesrpskim su narodima bivše Jugoslavije donijele ogromne ljudske žrtve i materijalna razaranja. Hrvati, Bošnjaci i kosovski Albanci platili su visoku cijenu za svoju slobodu. I vrijedilo je. Ne treba zaboraviti da je za tako velika ljudska i materijalna stradanja sukrivac i međunarodna zajednica, jednako kao što je to i politička vrhuška u Beogradu. Vukovar, Dubrovnik, Škabrnja, Sarajevo, Srebrenica, Bjeljina i niz drugih tragedija bile bi spriječene da nije bilo međunarodne zajednice koja je stajala skrštenih ruku dok su četnici slavili svoj krvavi pir na spomenutim stratištima, a istovremeno nije dopuštala da se žrtve brane, što je legitimno i Bogom dano pravo svake žrtve.
Sada međunarodna zajednica nastavlja svoju bijednu politiku. Najprije je sankcionirala tzv. Republiku Srpsku, kvazidržavnu tvorevinu nastalu u Bosni na krvi Hrvata i Bošnjaka. Takav je potez jednako sulud i licemjeran kao da je nakon Drugog svjetskog rata priznata Quislingova vlast u Norveškoj, ili banana-države poput nacističke Slovačke, Mađarske, Mandžukua i sl. Republika Srpska počiva na kostima pobijenih nesrba. K tome je i tzv. Međunarodni sud pravde u Haagu donio presudu kojom se genocidnom politikom u ratu u Bosni naziva samo pokolj u Srebrenici. Po tome ispada da je tamo zaista pobijeno oko 8000 ljudi, ali, eto, ne zna se tko je to učinio jer, kako rekoše, nema dokaza da je takvo što zapovijeđeno iz Beograda! Licemjerju ovakve presude nema se što dodati! Takva je presuda ravna izjavi kako je u konc-logorima u Drugom svjetskom ratu stradalo oko 6 milijuna ljudi, ali da to nema veze s Hitlerovom politikom!
Potpuno je jasno da međunarodnu «pravdu» kroje velike svjetske sile i da su tzv. sudovi samo u službi te politike, kao što je to bila i misija UN-a u Bosni i Hercegovini koja je skrštenih ruku promatrala klanje u Sarajevu, Srebrenici i sl. Notorni promašaji svjetske politike u sukobu na tlu ex. SFRJ sada su i pravno sankcionirani. Time je međunarodna politika, nakon što je tolike Hrvate i Bošnjake poslala u smrt, gentelmenski urinirala po njihovim grobovima, a ucviljene majke ostavila da i dalje jecaju za svojima kojih više nema…
Post je objavljen 01.03.2007. u 14:32 sati.