Marketing
Sam u kući – Kevin Allein zu Haus in DDR
..........
(usporedna kritika američke i zabranjene istočnonjemačke verzije filma, nedavno umrlog redatelja Franka Beyera)
“The world is full o' complainers. An' the fact is, nothin' comes with a guarantee. Now I don't care if you're the pope of Rome, President of the United States or Man of the Year; somethin' can all go wrong. Now go on ahead, y'know, complain, tell your problems to your neighbor, ask for help, 'n watch him fly. Now, in Russia, they got it mapped out so that everyone pulls for everyone else... that's the theory, anyway. But what I know about is Texas, an' down here... you're on your own.”
Privatni istražitelj Visser, na početku filma braće Coen “Suvišna okrutnost” (Blood Simple)
Koliko ste puta pomislili gledajući američke filmove “Pa dobro, zašto čovo ne kaže što ga muči?” Dobro, možda vi niste, ali ja jesam. Ljudi inače štošta u američkim filmovima nalaze čudnim i nemogućim; primjerice lako nalaženje mjesta za parkiranje, uvijek prepuni poštanski pretinac, obvezatno parče žice za otključati lokot ili lisičine, odsustvo mamurluka nakon pijančenja itd. No to sve manje-više spada u ono što se zove ili Goofs ili manje izravno “konvencija američkog filma A produkcije”.
Usredotočio bih se na fundamentalnu (čuj mene, “fundamanetalnu”) razliku između dva mentaliteta; europskog i američkog. Točnije, tu ima tri mentaliteta – još uvijek i istočnoeuropski, unatoč ujedinjenju Njemačke i ulasku velikog broja država u EU, i to onih država u kojima smo nekoć mi, ili barem naši očevi znali s jugoslavenskim dinarima sebi izgledati poput milijunaša. Dakle, Europa nominalno ukida pojam “istočna Europa” obrazlažući to između ostalog i pukim zemljopisnim faktom da je “Prag na mapi zapadniji od Beča”, i već desetak godina se “odsjeci za istočnu Europu” na mnogim sveučilištima (za neke nordijske znam) zovu samo – “Humaniora”. Samo “na terenu” možete osjetiti kako uistinu stoje stvari, kada vas neki Nijemac posavjetuje “Nemojte kupovati to...to vam je ‘istočno’”, ili kada vas tamnoputa švedska carinica gleda s takvim prezirom kao da ste upravo uhvaćeni u krađi kokošaka, samo zato što je primijetila vašu putovnicu.
Ali, kakav je taj istočnonjemački “Sam u kući”? Odmah ću reći dvije stvari: prvo, vrlo je simpatično da se te obrade filmova rade i u obratnom smjeru; naime, ima i previše loših američkih obrada (u pravilu francuskih) filmova; i drugo, čudi me da je ovaj istočnonjemački uradak bio u bunkeru; nema bolje propagande socijalističkog načina života i njegovih prednosti u odnosu na otuđenost u kapitalizmu. (Kevinovu majku igrala je Christine Schorn, redatelj je znameniti Frank Beyer zabranjivan još od “Kamenog traga” iz 1966, a izgubljenog Kevina, u njemačkog verziji to je Mario, “tumači” Uwe Fischer /rođen iste godine kada i Macaulay Culkin/ što mu je bila prva uloga. .....
Nastavak----> ovdje.
a može i ... ovdje...
Post je objavljen 01.03.2007. u 14:05 sati.