Uh, uh, toliko mi se digel tlak da mi je zgorel biskvit, a baš sam lijepu kremicu spremila da ga premažem. Ništ, sad dok mi se peče novi nekoliko riječi o našim velikim dobrotvorima. Ma jeste li primijetili svako malo natječaje za donacije? Svaka čast. Do jučer ih nije bilo, a sad se malo pomalo svaka veća tvrtka po onom "pa MORAM i ja" prihvatila korisne dijelidbe dijela novca. Uz to sam oglas dojde kao dobra reklama i tu nemam ništ protiv, jer lova se ipak dijeli. Druga je strana medalje kako i na koji način. Teško se oduprijeti dojmu da je sve po šteli, no ipak iz osobnog iskustva znam da uvijek preostanu i neke mrvice za mišeke, pa su svi zadovoljni. I mišeki i maca.
Ono kaj mi je dignulo tlak to je nekidan objavljen oglas natječaja jedne naše velike hrvatske tvrtke koja je kao i jedna velika strana banka (a ta hrvatska tvrtka očito je skinula šprancu te velike strane banke, a mogla je skinuti i šprancu INE ili Zagrebačke) skinula identične kondicije za donacije...kondicije od kojih mi se povraća i koje me vrijeđaju kao potencijalnog kandidata. Naime, između svih pizdarija koje traže, odmah na početku nemate šanse kandidirati se ako ne pripadate nekom čoporu, krdu ili jatu. Dakle, morate biti udruženi u Udrugu, organizaciju il nekaj treće. Dakle, mi slobodnjaci ko vas jebe. Druga stvar je vađenje Bona 2 što iziskuje vrijeme, živciranje i novaca. Treća i najveća stvar koja vrijeđa trenutno sve kandidate među kojima bi se mogli naći športaši, kulturnjaci i umjetnici jest POTVRDA O TOME DA KANDIDAT NIJE KAŽNJAVAN ALI NE STARIJA OD 30 DANA. Hebate, zakasniš jedan dan i usereš ga nekom usranom pljačkom recimo državnih dijamanata. Dakle, pretpostavka je da smo svi koji bismo možda, naravno učoporeni, htjeli kakvu lovicu za nekaj, a priori kriminalci, ubojice, pripadnici zločinačke organizacije...Dok to ne dokažemo čekajući u onim divnim prostorijama MUP-a kojih dva do tri sata i gledajući one prekrasne djeve za pultovima koje nikako da se nasmiju što zbog facijalnih grčeva (prošle sve od SUPA do MUPA) što zbog gnušanja nad bagrom koja malo malo traži donacije i sukladno tome nužne potvrde o nekažnjavanju.
A onaj oglas velike strane banke koji su ovi očito prepisali, jer zakaj bi se neko mučil osmislit nekaj originalno kad ionak ništ ne dobivaju (osim malo reklame) isto mi je dignul tlak s obzirom da se marketing stvarno malo preširoko smatra i s obzirom da u njemu rade i donose odluke ponekad nedohebane budale. Pa je tako oglas te velike banke koncipiran na razumljiv jezik prevedeno: evo ga, prolupali smo pa ćemo vam podijeliti nekaj novaca...ili...ne znamo koji nam je kurac pa ćemo vam dat nekaj para (bez obzira kaj su to zaprav kamate od tutleka tj. nas)...I to je nekom super bilo. Valjda su se međusobno gladili po šupcima kak su se dobro sjetili...A da su malo prosjedili na ritima i dali još nekom da razmišlja, jer oni koji su to amenovali očito nisu u stanju...Zaključili bi kako ne daju i ne nudi već vrijeđaju. Dobro sad, bokčija je već tak nisko pala da bi si dala svakaj delati za neke novce, al ono malo koji pristaju biti ponosni i gladni ne. No, u globalu to je oglas u pizdu materinu loš. Kak god gledamo. Isto kak su loše neke reklame u posljednje vrijeme, tipa ona za Arf s onim vriskanjem...To je jednostavno ružna, iritantna reklama koja u konačnici odbija sukus svega, a to je kupovanje. Šteta, jer posljednjih godina zna se nać i pokoja sasvim solidna reklamica domaće proizvodnje.
Daklem, nemojte nas jebati ak nam hoćete nekaj stvarno dati. Već nam je i sama kazna kaj moramo moliti da bismo mogli u ovoj državi debelokožnih političara opstati.
I na kraju, akceptirajući ipak dobru namjeru velikih da daju nekaj malima...pozdravljam u cjelosti ipak sve namjere za donacijama...Jer na drugoj strani ima tih "donacija i donacija" koje se nikad ne oglašavaju ni lošim oglasima...A ipak završavaju u džepovima halapljivaca koje povijest još na ovim prostorima nije obilježila...Možda neka genetska mutacija ili?
Ak se predomislim i odem u ime novoosnovane Udruge "Lajavakuja" po tu potvrdu o nekažnjavanju, i kad je budem držala onak papirnatu i pravu u ruci, jedva čekam da pri izlazu iz Petrinjske popalim u onoj pekarnici slanac. Već osjećam taj osjećaj fiju
Post je objavljen 01.03.2007. u 13:25 sati.