Već slatko jezero suza u kojem utapaš
vrijeme bojeći se da će se svi strahovi
obistiniti
i sasvim slučajno slutnje prestaju biti
beznačajne
pretvaraš se u fobičara, tako hladna prema
sudbini
samo ne želiš ponovno osjetiti onaj
strašni početak kraja
ponestaje ti razloga iz kojih crpiš preostali
optimizam
slične smo, po mišljenju da je život nešto
najgore, sve noćne more satkane u jednu
promrzle nade i opet si tu
oko tebe tama, tek poneki glas zalutale uvjerenosti
ali mrak je jači, više ga se osjeća i namiriše
odustanimo od svega
budi sa mnom, propagiraj kraj melankoličnim
jaucima
postani dio noći, beskrajne i utješne.
Ja ću te čuvati od svjetlosti.
Mutter
Otvori jače oči, dovoljno si budna da te primijetim
Ležeći u krevetu razmišljajući i
doći do zaključka da je
previše cjevčica oko tebe i u tebi da bi se mogla ustati
Zbog nečega što nazivaju težim stadijem bolesti
Naprednije se širi po tebi a toliko su te izmučili
Navodnim rješenjem izlječenja stavivši te pod
Zračenja koja su te sprječavala da jedeš i tako
Su te opet predavali bolesti
Još jedan promašaj «ljudi koji daruju život» a pomislih
Da ću te danas vidjeti nasmiješenu a ne slušati
Molitve da što brže sama želiš umrijeti
Osjećaš li se bolje od toliko infuzije
Hrani te hrani a vrijeme te ubija do novih
Operacija i novih saznanja da ni nakon toliko rezova nisu
Iz tebe isisali parazite i znam da već počinješ
Osjećati ugrize iznutra
Sva ta silna bol i nemogućnost, bespomoćnost je ipak što te
Najviše ubija
A krevet je pretvrd i djeca su preglasna
Da bi zaspala preko noći
Slutim da razmišljaš kome ćeš me ostaviti da ipak
Na neki način svoj posao i brige oko mene ne ostaviš
Nedovršenim
Tek pokoja pahulja snijega otkrila je da je danas hladnije
Da je nekako tmurniji dan, da je operacija bila neuspješna
I da je tvoj krevet danas ostao prazan
Leptir Vremena
Polako te obuzima još neviđena samoća
mogla si se skloniti dalje od neimenovanih
problema, sklona si bježanju kroz prozore,
samo si obična gusjenica, čekaš na dan
kada ćeš se probuditi u liku leptira,
anđeoskih moći,
Autorica mnogih pisama bez adrese,
toliko si dopuštala da te ljudi gaze i
nisi se niti htjela dignuti s poda,
kada si bila negdje na sredini priče,
izvela si tako veliki ples na mjesečini i
Utjecala na mnoge
u trenucima zadrhtiš i počneš blijedjeti
podložna etiketama lošeg društva,
sanjarica o vječnim baršunastim krilima,
da jednom zauvijek ostaneš u istom
elementu,
da postaneš svjesna magle svojih osjećaja,
i da te na kraju mogu upitati sanjaš
li u boji a da poslije toga gorko ne zaplačeš.
Post je objavljen 01.03.2007. u 10:32 sati.