Možda će zvučati čudno, ali obožavam čin ispunjavanja godišnje porezne prijave!
Jedini je to susret sa birokracijom (koju organski ne podnosim) koji mi donosi osjećaj vjerodostojnosti, točnosti i pravde (ne mislim pritom na valjanost ili opravdanost visine nameta unutar hrvatskog poreznog sustava).
Za razliku od sporog pravosuđa, podmitljivih liječnika, glupih policajaca koji se bave marginalijama, stečajnih upravitelja koji svojim odlukama uništavaju vrijedne privatnike na uštrb radničkih političkih glasova u izbornoj godini (čitaj Viktor Lenac), svijet poreznika i osobnih poreznih obveza je mirisna oaza transparentne matematike.
Ispunjavajući svoju poreznu prijavu točno i bez ikakve ljudske interpretacije stječem uvid u svoje osobno godišnje poslovanje, od stavke do stavke uključujući i količinu uplaćenog novca za javne potrebe.
To je moj mali intimni susret sa vlastitim doprinosom koji je točan i mjerljiv - možda sam opiturao prostorije nekog dječjeg vrtića, možda sam financirao nekoliko stotina metara bijele isprekidane linije na državnoj cesti između Osijeka i Tenjskog Antunovca, a možda je Hrvoje Vojković mojim novcem obrlatio neku prelijepu sponzorušu kupivši joj svileni šal Yves Saint Laurena.
Tko zna.
U svijetu u kojem je pravno dozvoljeno raketiranje tržnica nemoguće je vjerovati u bilo kakav trenutak pravde i istine.
Zato me raduje moj mali intimni kutak egzaktne, točno popunjene porezne prijave.
Barem malo.
Post je objavljen 01.03.2007. u 09:19 sati.