Marketing
OSUDITI GENOCID
Nakon presude koja je šokirala sve (pa vjerojatno i one koji ju podupiru 
), došlo je do hrabrog iznošenja jednog stava koji je izazvao brojne polemike. Kao što su neki već shvatili, radi se o stavu dr. Ivana ŠimOnovića koji smatra da RH treba povući tužbu za genocid koju je podigla protiv Srbije i pokušati izvansudskom nagodbom ostvariti svoje ciljeve.
Silno cijenim doktora Šimonovića, ali moje je stajalište da su ciljevi koje je Hrvatska tom tužbom htjela ostaviti dvostruki; prvi je onaj materijalni (nadoknada štete isplatom financijskih sredstava), a drugi je priznanje da je Srbija kriva za strahote koje su se na našim prostorima događale. Taj drugi cilj nije mjerljiv, ali još je i danas u svijesti Hrvata primaran. Ono što se želi postići je osveta i zadovoljština, a ne izvlačenje novca, dionica ili materijalne nadoknade u nekom drugom obliku jer sama je priroda genocida takva da jednostavno ne postoji način obeštećenja.
S druge strane, dati takvo mišljenje u javnost vrlo je hrabro jer nažalost živimo u vremenu u kojem si izložen najžešćim napadima ako ne razmišljaš kao neki (ali o tome neki drugi put) i smatram da postoji čvrst temelj za takav stav. Navjerojatnije se radi o sumnji u čitavo postavljanje naše tužbe. Kako ćemo se postaviti ako se ispostavi da niti naša tužba ne počiva na uvjerljivim i mnogobrojnim dokazima i na kraju zbog toga ne uspije u svojoj intenciji?
Post je objavljen 28.02.2007. u 15:28 sati.