malo slobodnog vremena i dragi blogeri koji me posjećuju natjerali su me da se izvučem iz svoje jazbine i našvrljam koje slovce. Moram Vam priznati da sam postala prava ljenčina u zadnje vrijeme,barem što se pisanja tiče. Pripisujem sve to lošem vremenu i ovoj sveopćoj strci i zbrci u vremenu i prostoru. Vjerujem da je i moj sve veči boravak kod kuće krivac za nedostatak inspiracije,a i ne zadovoljstvo zbog posla. Već 2 mj. tražim posao u struci,odlazim na intervjue,ali bez uspjeha. Na žalost,u današnje vrijeme,žene sa malom djecom su diskriminirane. Nema tu veze ni vrtić ni bake ni tete,ujne,strine ni stručnost ni znanje,a kamoli volja i trud....uvijek isti odgovor "Iskreno nam je žao,ali odlučili smo se za drugu kolegicu!" E pa pun mi je k....oš takvih odgovora!!! I to je naša pronatalitetna politika. Drage moje,ako ne rodite do sedamnaeste i ne postavite djecu na noge do završetka školovanja,moram vam reći da ćete nailaziti na ovakve probleme s kojima se sad i ja borim. A možda ćete i imati sreće ako imate kakvog ministra u zaleđu ili veču platežnu moć od moje malenkosti. Ovu priču znaju već i vrapci na grani,al meni je ipak malo lakše sad kad sam se izjadala...do čitanja
Post je objavljen 28.02.2007. u 14:29 sati.