Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/bluewings666

Marketing

i wish i was invisible as you make me feel

hey ljudi pa napokon pišem novi post...

neće biti baš nešto veseli, al jednostavno mi se sve skupilo i osjećam se užasno
moram to napisati, pošto nemam to kome reći
ne želim druge zamrati svojim problemima, jer znam da imaju svoje vlastite, a ja jednostavno nisam takva osoba. Teško izražavam svoje osjećaje, ljudi misle da mi je sve ravno...
Nikad nisam tužna, stalno sam vesela, skaćem, sa svima sam dobra, uvijek u pokretu...
Al to nije istina, ljudi misle da me nemogu povrijediti jer meni je "sve ravno", nije mi bitno što neko kaže, pa si zato svašta dopuštaju...
Nikad to nebi priznala, ali neke stvari me užasno povrijede, kao i neke stvari koje su mi se dogodile u zadnjih par dana, dobro za nešto sam i sama kriva...
Sve mi se skupilo imam osjećaj da ću puknuti... Posvađana sam sa starom, bratom, nekim frendicama, škola je sranje, a ljubav je potpuno druga priča (ništa bolja)...
Rijetko kad plačem, al sad jednostavno suze nemogu zaustaviti... Imam osjećaj da sam potpuno sama i izgubljena... Kao da svi oko mene nešto glume, lažu, a sad istina izlazi na vidjelo... Imam li ja uopće pravog frenda ovdje??? Kome vjerovati??? Najbolje mi je samoj thumbup
U prošlom postu sam napisala da ću na sve gledati pozitivno... i sad sam shvatila da je to puno lakše reći kad si sretan, nego kada si potpuno sam... Al neću se predat, život ide dalje, pa makar morala kroz njega sama.
Doći će i bolja vremena, kada ću se moći nasmijati iskreno, od srca...
Nadam se

Uglavnom, idemo dalje... u nedjelju bila sam kod frenda u bolnici (ima tumor), pisala sam o njemu u prošlim postovima... Mislim da mu je bilo drago kad nas je vidio... Ide na operaciju tek slijedeći tjedan... Samo da sve prođe dobro blabla

Kad sam šetala korz taj odjel u bolnici, zapravo sam shvatila koliko sam sretna... zdrava sam, barem mislim da jesam... Nisam mogla verovati kroz šta sve ta djeca prolaze, a eto ipak su živa i idu dalje, mislim da me taj posjet trgnuo i sada se trudim što bolje kroz život, iako mi je veoma teško...
Nadam se naboljem...
Eto to je sve od mene puno pozdrava mahmah
i pusa kiss




Post je objavljen 28.02.2007. u 13:41 sati.