Marketing
utjecaj temperature ili samo jaki osjećaji??
Dragi moji,od nedjelje me lagano boli glava i imala sam tada neznatu temperaturu,rekli su mi da je nekakva viroza, ali od jučer temperatura se popela i do 39, kažu sada da je gripa. Prvo viroza,sada gripa,šta je sljedeće??
Sinoć nisam mogla cijelu noć spavati od temperature i glavobolje. Popila sam kubik čaja s medom i popila šaku lekadola :o) 
I tako, pošto nisam mogla spavati, dala sam se u razmišljanje, od čega me još više glava zaboljela(mislim).
A o čemu je to moja pametna glavica razmišljala? O pametnim, ali i glupavim stvarčicama.
Dakle, prvo sam razmišljala dosta dugo o tome kako ću ja još najmanje 2-3godine živjeti na relaciji zg-st-zd, jer u st živim,
u zg studiram, a dragi živi u zd, a studira u st. Komplicirano ha?
Ma nije uopće, samo se treba naviknuti haha
Opcija da se on prebaci u zg na studij ne dolazi u obzir iz mnogo razloga, a ja ne mogu ić studirat u st jer taj fax dole ne postoji,
pa zbog toga sam i otišla u zg, iako sam znala da će mi biti teško to sve, nova okolina, fax, nema mojih roditelja, prijatelja, ekipe,
nema njega,… Ali morala sam otići zbog sebe, da napravim nešto od svog života, da i ja budem jednog dana netko i nešto!!
Možda zvuči sebično to što sam otišla i «ostavila» sve iza sebe, pa tako i njega kojeg volim neizmjerno, ali morala sam radi sebe.
Dugooo smo ja i on pričali o mojem odlasku i znali smo da će biti teško, ali čini mi se da je teže nego što smo oboje mislili da će biti. Razdvojeni mjesec dana, pa se vidimo na 3-4dana i tada maksimalno koristimo svaku sekundu, a onda opet razdvojenost i iščekivanje sljedećeg susreta,… Teško je!!
Teško je tako, li na žalost zbog njegovih i mojih ispita ne možemo drugačije. A kad dođe Uskrs ja ću u st, a on u zd, pa se opet nećemo vidjeti, a tek ljeto… Jooj, ja jedva čekam ljeto, tj.7mj da prođu ispiti i da odem doma u st, a on će tada u zd, ali opet je nekako drugačije to ljeto jer ćemo negdje zajedno otići na par dana, a i ja ću do zd-a otić vjerojatno, a i on će doć u st malo… I tako sam vam ja malo i maštala sinoć o ljetu i o tome gdje ćemo nas dvoje pobjeći od svih na par dana…
Ali opet mi se u glavu vratila negativna misao o tome kako trebamo još ovako «gurati» 2-3 godine, i to me plaši malo moram priznat. Nekad ima dana kada bi cijeli dan provela u krevetu, bez da ikoga čujem i vidim. Ti dani su mi jedni od gorih, jer se samo tako lagano «ubijam» samoćom i tugom i suzama… Iako se trudim da razmišljam pozitivno, odnekud dođu te crne loše misli, ali ne samo o njemu, nego i o drugim ljudima, i o faxu, o neuspjehu…
I strah me, strah me da ne izgubim ono što mi je najdraže, one ljude koje tako volim, njega koji je sa mnom prošao kroz sve i svašta i koji je vjerovao u mene kada mnogi nisu…
Strah me da ne izgubim ono što volim!!
Jednostavno......Strah me!!
Ali znam da ću jednog dana i ja biti jaka i moći ću podnijeti sve, borit ću se za ono do čega mi je stalo, borit ću se kao nikada i rušiti ću zidove i sve prepreke pred sobom i neću plakati,ne!!
I kada budem mislila da ne mogu više, dat ću više od najviše.
Kad budem mislila da padam jače ću stisnuti zube,
I znam, znam da jednog dana bit ću jaka, onako, znaš, kako to veliki ljudi čine…
Post je objavljen 28.02.2007. u 10:57 sati.