Drzala sam kompjuter na stolici kraj kreveta i onda sam ga premjestila na sto. Sjela na stolicu, a ono toplo od pregrijanog kompjutera. Pomislih: Eto, ako baka, stara uciteljica gleda odozgo, nek zna da ima razlicitih nacina da se zagrije stolica.
Ipak bila bi ona ponosna na svoju odlikasicu, usadila je ona nesto u mene, neku upornost i striknost prema samoj sebi. Iako promasim koji cas, zbog nje nikada ne mogu da si dopustim ikakvo prepisivanje ili prosjecnost. Ona je bila ta koja me je prvi put uhvatila u lazi i nikad nisam zaboravila taj stid koji mi je njen prekorni pogled stvorio.
Zbog nje ja trazim pravdu u svemu mada moja mjerila su dosta fleksibilnija od njenih. Ona nije prastala dok cjeli moj zivot je pokusaj da oprostim ljudima povodljivog uma i da ih volim kad me mrze. Ona je bila jasno definirana u svakom aspektu i ako bi joj nko na pijaci prodao trule jabuke ona bi mu se vratila i ocitala bukvicu. Jer je morala da izbalansira dobro i lose, da pokaze da zna gdje se djavo skriva i da ga se ne boji.
Voljela je i mrzila jednostavno i snazno. Ali bilo je u njoj puno njeznosti. Kad smo bili mali okupljala bi nas i pricala o Plavom Majmunu i Sivoj Vjeverici. Izmisljala bi price dok nam je mazala parcad kruha eurocremom i davala nam jednom po jednom. Bila je isto ona ta sto nam je griz na tanjiru oblikovala u kornjace, da bi bolje jeli. Umrla je tri dana poslije tetke.
Krivo mi je sto je nisam bolje zalila. Ali ona je mozda i htjela da njena smrt padne u sjenku neke druge vece smrti, da je skoro i ne primjetimo.
Post je objavljen 28.02.2007. u 11:51 sati.