Marketing
Humanitarni rad
Kada sam bio klinac, uvijek sam rado na televiziji gledao humanitarne koncerte jer su nastupale najveće face glazbene industrije, a ja bi sve snimao na video i onda narednih dana sve proučavao u potnakosti. Naravno, najviše sam gledao koju marku klavijatura tko svira. To mi je tada bila opsesija. U biti, oduvijek. Gledanje koncerata, glazbenih filmova, priča o bandovima, pjevačima- dan danas, zaljepit će me za fotelju. Puno ljudi kaže da im je dosadno gledati koncert od 2 sata na DVD-u. Ja uživam od pojave DVD-a. 
Sve ti je lako dostupno, tu je internet gdje sve skineš u najboljoj mogućoj kvaliteti, a isto tako, zvuk je nenadjebiv u 5+1 sustavu. A kad se sjetim da sam nekada danima tražio ljude koji imaju videokazete sa snimkama koncerata, upoznavao razne freakove koji bi mi posuđivali izlizane kazete Van Halena i Europe... ajme, koje vrijeme. Da se vratim na humanitarne koncerte, naravno, svi veliki koncerti gdje se okupe najveće face, budu baš tog, humanitarnog karaktera. Zagarantirano je pregršt hitova i zabave. Nekada se kod nas u Rijeci znao održavati koncert ''Od srca djeci'' i cijela Rijeka bila bi na Kantridi... a danas ni jedan veliki Eros Ramazzoti ne može napuniti taj stadion iako se karte dijele šakom i kapom... No...sam sebe čudim koliko sam lajav i skačem iz teme u temu, ali to ste već naučili , dragi moji... ne mogu zadržati to u sebi...moram se izjasniti.. J 
U zadnje vrijeme u nekoliko navrata uvidio sam koliko je lijepo kada te netko pozove da nastupiš na nekom humanitarcu, jer tada znaš da možda i tebe neki klinac snima na video i kasnije gleda, a s druge strane, pomažeš onima kojima je to najpotrebnije.
I fora je znati da te netko smatra ''dostojnim'' te uloge. I osjećaš se odlično. Tako smo mi jučer pozvani u Pazin da igramo nogometni turnir protiv Istarskih zvijezda i ekipe iz Big Brothera, a sve to radi Udruge invalida kojima je potrebna pomoć. Nemam riječi koliko je lijepo da svojim prisutstvom privučeš ljude da kupe ulaznicu i tako pomognu ljudima. U tom trenutku se osjećaš kao čovjek, u svakom smislu te riječi. A još se i dobro zabavljaš. 
Dakle, jučer je bio malonogometni turnir u Pazinu. Prvu utakmicu igrali smo protiv zvijezda Istre i Kvarnera. Igra se 3+1, ali možeš imati i zamjene. Mi ih, naravno , nismo imali, jer je Neno bio bolestan , pa smo cijelo vrijeme proveli na terenu. Suparnici su u prosjeku , bili barem 15 cm viši od nas, i mislili smo da ćemo se jako teško nositi s njima. Međutim , pokazali smo suprotno i nakrcali ih 5:0. 
**** na ovoj slici vidite legendu Istre Elia Piska koji je svojim obranama oduševljavao publiku. Elio, legendo!!! ****
Ovdje ne mogu, a da ne spomenem našeg golgetera Slovenca koji im je uvalio čak 4 komada. Moram priznati da se neke od zvijezda ( bivših zvijezda) i nisu pokazale korektnom igrom, nego su igrale, u najmanju ruku kao da igraju za zlato na Svjetskom prvenstvu, pokazajući koliko su neodgojeni, iskompleksirani i nedorasli zadaći. 
Jer bili smo tu da se publika zabavi i nasmije, a ne da djeca koja su u publici slušaju kako se psuje i gledaju kako se ''kolege'' lupaju po kičicama. Oni koji su bili tamo znat će o čemu pričam. Međutim , rezultat govori više od tisuću riječi. ( malo promjenih poznatu uzrečicu, ali opet je ok )
Pobjeda u prvoj utakmici dala nam je snage da i u drugu uđemo još žešći i nabrijaniji. Ne mogu opisati koji je gušt igrati sa dečkima iz banda, pa, kao i na pozornici, dolazi do izražaja onaj kolektiv, kada jedni drugima čuvamo leđa, i ne igramo svaki za sebe , nego zajedno, i u tim trenucima, baš ti to daje snage da svima pokažeš koliko jedna ekipa može više od pojedinca. U drugoj utakmici pobjedili smo ekipu Big Brothera 9:2. Tu sam čak i ja proradio sa golovima. Neopisiv je osjećaj tresti tu mrežu.
Vratilo me u osnovnoškolske dane. 
Ali , kada sve završi i gledaš , nije rezultat najbitniji. Najbitnija su opet bila lica ljudi koji su se smijali na svaku Yameisynu promašenu loptu i smješne grimase ludog Svisca. 
Isto tako mogli su se smijati dok smo mi izvodili striptiz i radili sklekove. ( tu ne možeš a da se ne nasmiješ , haha ). J U svakom slučaju, genijalno smo se zabavili i moram napomenuti da bi svaki humanitarni događaj morao ovako izgledati, a ne kao što se sve češće poteže po novinama- na humanitarcu se najviše zaradi, neki izvođači čak traže naknadu za svoj nastup, i tako unedogled. Istina, valja biti oprezan i paziti kakav organizator stoji iza svega jer i tu ima svakakvih. Usprkos mnogim lošim organizatorima, moram spomenuti da postoje i oni izvrsni, pa je neizostavno spomenuti organizatora ove manifestacije, a i mnogih drugih, Veseljka Buića i njegovu agenciju V.I.B. iz Pazina, koji sve što organizira, napravi sa puno stila i bez greške u realizaciji, a takvih je , vjerujte mi , jako malo. Ja bi golim rukama zadavio nekoga tko bi me pozvao da humanitarno nastupim , za npr. neku djecu, a da kasnije otkrijem da je zaradio lovu. Dapače, nije to za zadaviti čovjeka. To je za plakati. Ali , nažalost, živimo u društvu koje će napraviti sve samo da zaradi. A ponekad nije lova bitna, ponekad je bitan osjećaj .
A meni je osjećaj sljedeći- imam osjećaj da smo nekome pomogli, a još jednom se pokazalo da smo ne samo band, nego i team gdje će u svakom trenutku svaki član uskočiti svakome u pomoć i čuvati leđa kada je najteže. A mislim da je to ono kada te pitaju koja je formula uspjeha- sloga, prijateljstvo i zajedništvo.
Post je objavljen 27.02.2007. u 22:47 sati.