Marketing
teško nosit je oklop što me štiti od drugih i ispod oklopa dok cvilim ne ćuje se moj urlik..imam dojam da sam sâm makar svi su oko mene, nikom (VIŠE)ne dajem previše - lako se preokrene
sou..samo da maknemo onaj post..
I'm better..
proljetna "čistka" ušla u moj život..čini se malo prije proljeća..
iako...u zraku je..osjecam..
ali...još će morati pasti mnoge kiše do onog pravog sunca..
ali to tako ide..
bez obzira na sve...iz dana u dan..sve više mi uspjeva zavoljet male stvari..
kao naprimjer poruka..od onog nekog..da sam nocas "trčkarala"..
ili kao recimo..internacionalna smijeh poruka..
ili odlazak na kavu..na šalicu razgovora s prijateljem najdrazim..
ili jednostavno sunce...i ispijanje kave na balkonu..
u svakom slucaju..nakon onog posta..kojeg sam..evo, da priznam do kraja pisala u takvim suzama strašnim..(koliko god to ljigica zvučalo..)
nekako..lakše je ako niš drugo..
mislim da ce bit ok..
i evo dio jedne pjesme koja me nagnala na taj post prosli..koju sam slušala tada..i koju sam čak posvetila određenom..što je možda isto svojevrsno pretjerivanje..ali..takva sam..
Pažnju dajem poznanicima usputnim ulizicama
ego se osjeća bolji kad mu je sve po volji.
Teško podnosim kritiku, smješak dajem lažnom smješku
I samo kad liznem bocu možda mogu priznati grešku.
I volim pohvale od ljudi što mi podvale..hehe..
Moj je mobitel pun brojaka neznanih momaka.
Uhvatim se kako jaučem da sam usamljena duša
od šume ne vidim stabla i pravo uho što me sluša
a ovaj dio je i za ADRIANA, NINU & LO
Ko prsti jedne ruke, prijatelju ti poznaš me
Ko da se znamo oduvijek ti lako čitaš me
Ko prsti jedne ruke prijateljice - vjeruj mi
Makar ne kažem to često, hvala na potpori.
Post je objavljen 27.02.2007. u 22:12 sati.