Marketing
Kolotečina
Izmisljena prica ....bez veze s vezom...bez kraja...
Tako osjecam da je moj zivot neka izmisljena bajka bez kraja...Moj je zivot neko sranje od bajke..
Dosta mi je svega...Za sve sto sam se borila voljela...vise kao da nema smisla...Nema smisla da zivim..mislim zivim tek tako..iz dana u dan iste stvari, isti ljudi...isti osjecaji..ista nada..Ista potrosena izlizana nada..Ne ne zelim vise ovak...nema neke srece, nema ljubavi, nema radosti...do nicega mi nije stalo...osim mozda malo do njega...Al i to prolazi...smijem mu se u lice,pozdravljam ga hladnim i ledenim pozdravima... Znam nismo vise...nismo nista...nismo to nikad ni bili...
Smijesno je to sto ga ponekad pozelim pored sebe...samo da me zagrli i nista vise...Da nedostaje mi..na neki neobican nacin...Ne znam ni ja na kakav tocno...
Mrzim se...jer se prestajem boriti za ono sto mi je vazno...odustajem od svega...jebe mi se za sve...NIsam sretna...Mozda su imali pravo kad su rekli da neam srca..Iskreno...i mislim da je to istina..Il si umisljam stvari koje nisu moguce...stvari koje ne postoje.Znate poput onih ljudi koji si umisle neku bolest, pa je na kraju imaju..Sve je na psiholoskoj strani...i to mi ide na zivce..
Osjecam da se borim..al kao da ta moja borba nema smisla...Svi ti udarci koje pokusavam zadati protivniku njemu ne stete...a u meni guse nadu za pobjedom..u meni ubija samopouzdanje.. Znam da mogu, al pitanje je dali uopce zelim? Ne zalim zbog stvari koje sam ucinila prije godinu dana...zalim zbog stvari koje cinim od pocetka ove godine..
POkusavam preplivati veliki, plavi i duboki ocean...al neki zamisljeni, umisljeni utezi okaceni oko moga vrata vuku me dublje,dublje,dublje...sve do dna...
Vidim te likove koji se motaju oko mene...al jednostavno ne zelim...Ne, ne zelim...zelim bit sama..opet pronac sebe..
Zasto..ne znam...Od svih onih silnih pitanja ostalo mi je samo ovo jedno blijedno malo ZASTO?
A sto to tocno zasto...a jebote ne znam ni ja... Jednostavno zelim da pokazem koliko znam i mogu...da sam pametna...
Uzalud se trudim...pisem tamo picke materine, bojam i crtam po biljeznici...ZASTO?? za jednu bljedu jebenu 3 il jedan jebeni obican pisljivi krzljavi + . Ma osjecam da sam vec odustala od svega... i zato planiram otici...Planiram to vec neko duze vrijeme otici na neko mjesto.. gdje dugo predugo nisam bila.A najsmijesnije je to sto ne znam ni imena tome mjestu...ni gdje se nalazi..SAmo osjecam da moram tamo sto prije otici..da je vrijeme da odem...
Cesto puta, ne cesto vec stalno...prazna sam...Osjecam to...
Prazna...khm...mozda zato sto se ne otvaram nikome...Zelja mi je reci, otvorit se nekome zauvijek..da zna sve o meni..a da se ne uplasi i ne pobjegne...Al bas ta zelja sprijecava mi da to napravim... Zelim vristati...zelim plakati....zelim da mi je ponos bio barem malo manji... Sve se vrti u krug neki zacarani...neka mracna luzerska kolotecina...
Adame...nisi bio nesto posebno...izvana..al imao si i imas nesto posebno unutra..Ne zelim ti reci da te volim...ne vrijedi...kad ljubav ova vise ne postoji..Kad te vidim ne klecaju mi koljena..ne zastaje mi dah...Sve je normalno...kao da nikad nismo bili par...kao da smo samo poznanici u prolazu...
Zelim da mi ova sranja prestanu...zelim osjecati...Zelim biti sretna...
Zar nitko o meni ne moze napisati jednu valjanu recenicu...jedan odlomak...ili barem jednu rijec koja me opisuje...
Ludilo me napada..bijes, mrznja,zelja za osvetom... Sve se vraca..sve ono od prije godinu dana...Mislim i sojecam da je vrijeme za nadoplatu racuna...Vrijeme je da plate za sve...STo su pljuvali, gazili, ismijavali...vrijeme je da to osjete na svojoj kozi...Puna bijesa sam ..da...i to je sad jedino sto mi daje neku snagu...Snagu za nistavilo...
Nistavilo u meni raste osjecam to....sve je vece i vece...
ide mi na zivce sto ne mogu eksplodirati i jednostavno sasuti sve sta mi je na srcu...Previse ljudi cita ovaj blog...i to mi je neka prepreka...
Znam moram se smiriti...moram...moram pustiti bjes, mrznju...al ne mogu...
Sve se vise upropastavam dusevno...da osjecam to...
Ima par deckiju koji...a ne znam sta zele od mene...ja iskreno ne zelim nista od njih...ne sada..ne sada... ne mogu sada.. Jer znam umjesto da mi bude bolje bit ce mi još gore...
Razbijanje sake...za koga ? Za nikoga moja Martina
Plakanje,razbijanje glave ? Nema smisla Martina...
Sve mi je ovo novo..ne znam kako da vam opisem kako se osjecam...sve to odbacujem od sebe...Od al ne iz sebe...Kao neka strana tijela u organizmu..koje zele nadomjestiti, koji zele pomoci tom organizmu...Ono ih odbacuje...A ne izbacuje ono sto mu skodi...naprotiv to drzi u sebi i ne pusta iz ruku...
Zelim na neko vrijeme otici negdje...gdje me nitko ne pozna...Sve me vrijedja..pogledi..dodiri...misli...sni...Sve u meni rasplamsava neki gnjev...
Zelim otici negjde...smiriti svoju zlocu u sebi...
Zelim...opet biti sretna zbog stavri koje radim na svoj nacin...Zbog stvari koje radim kako ja zelim...i znam...Zelim pronaci davno izgubljenu sebe...
Davno izgubljenu sebe koja pociva u prasnjavoj proslosti...medju pocrnjelim slikama....
Zelim...sebe...
Post je objavljen 27.02.2007. u 17:50 sati.