I, tako je Mladen nedavno odaslao poziv diljem vatrogasnih blogova:
„ Imat ćemo skupštinu, dođite nam !“A moj Brq nije trebao dvaput slati sms. Podrazumijevalo se da idemo ( ako on vozi!!)
I tako smo, nakon što sam odradio skupštinu u svom DVD Drvoproizvod, 23.02.2007. sjeli u „plavu pticu“ pa iz jaskanske Venecije krenuli spram gorske Hrvatske! Autoputem u pravcu juga domovine , u hipu smo skrenuli na izlaz „Ogulin“. A prvo što vas dočeka nakon silazka s „ceste života“ su Oštarije. Iskreno, moram priznati da sam zapravo vrlo malo znao o njima sve dok nisam , najprije u K Sučurcu, a kasnije sve češće i na webu upoznao naše vatrogasce Mladena, Tonu, Josipa … A nedaleko „Marmontova“ mosta , u srcu naselja dom, prostrano dvorište(parkiralište) i lijepo zdanje. A na ulazu nas dočekaše naši blogeri. I dužnosnici društva. Da vam kažem da sam bio iznenađen viđenim , jer zamišljao sam ipak nešto manje. No, možete li zamisliti koliko sam (jer Brq nije bio prvi puta) bio pod dojmom unutrašnjosti svečane sale. No, čuvši da ih ima u društvu preko 200 i nije baš velika! Osobito kad stignu i brojni gosti!
Samu skupštinu opisao vam je Mladen na svom blogu, a ja ću u tom dijelu samo nadopuniti i podcrtati da je DVD Oštarije i srce i mozak svog mjesta. Matica u pčelinjaku. Baš kao što je to pokazano i kroz izradu spomen knjige izdane u povodu stote obljetnice društva (čiji sam ponosni posjedovatelj i ja) na čijoj su izradi učestvovali svi što nešto drže do sebe i svog zavičaja. Od sveučilišnih profesora i dužnosnika , prosvjetara, svečenika do ljudi od zanata ( željeznišara, kolara, kovaća, ugostitelja, trgovaca…) A , osobito me oduševilo kod čitanja ( zbog toga i nekoliko dana zadrške u objavljivanju) spoznaja da je o toku dugotrajne povijesti tog, relativno malog mjesta sačuvano toliko podataka.
Neću vam više o knjizi , mada su mi rekli da je jedna od poslijednjih sa zalihe u društvu. Preporučam svima koji vole saznati više o , na samo ovom dijelu naše povijesti, da se potrude dobiti je barem na čitanje.
No, vratimo se u sadašnjost. Uz sve opisano kod Mladena želim istaknuti brojnu mladost prisutnu skupštini. Jer ona je dala velik doprinos da predhodnu godinu istaknu kao najuspješniju do sada. A koliko DVD živi sa svojim narodom pokazala je i nazočnost „civilnog“ društva.
Mi smo ( valjda Bog je tako htio) našli mjesto za stolom nasuprot njihovih prijatelja iz Varaždinske županije DVDa Salinovec a pored braće vatrogasaca iz Jasenka ( s kratko silaznim naglaskom na prvo a) na Bjelolasici. Nakon oficijelnog dijela skupštine, a uz zvuke tamburice „Oštarijskih tamburaša , pobliže smo se upoznali te i opet našli da imamo i puno zajedničkog! Moj Gorane, zato je ponekad i teško ne povratiti se kad si več i krenuo!