Marketing
Back on my feet
(by rossa)
Pošto sam odbacila jastučić i dekicu, moje vjerne pratioce posljednjih dana, vrijeme je da se i ovdje malo oglasim. Tablete još ne mogu odbaciti jer se onda oglasi moj izmučeni želudac i onda ne mogu da jedem. Onako kako sam nekad. Onako kako ja znam, kako ja uživam itd, itd…Ili najedem se, ma mislim najedem se, sve su to neke “ptičje” porcije i onda se mučim dok to svarim. Supice i sve to nešto tečno molim, ne spominjite mi još jaaako dugo.
Juče sam, poslije ne znam koliko, pojela ćevape, ma tužno je to…nekad sam znala 10 bez problema a sad 5 uz tablete. Ili bez tableta isto može ali poslije se vrtim k'o na ražnju. Varim, naime. Ali, hrabro samo, vratit ću se ja u staaru formu.
Istopilo se i par kilograma tako da ću sad, pored toga što se suzdržavam od raznorazne hrane, morati suzdržavati i od kupovine krpica, jer desit će se, ponijet će me moja nova “linija”, uzet ću nešto u šta neću moći stati za jedno mjesec-dva. Nakon što prestanem piti tablete prije svakog obroka, naravno.
Počela sam malo po malo i izlaziti. O, je! To je recimo, sjajan napredak. Znači od osobe koja je ležala ispod pokrivača, tresla se od zime (unatoč super-duper toploj supici, čajevima i slično), osobe kojoj je samo nos virio vani zbog svježeg zraka koji joj je bio neophodan, do osobe koja je ustala, obukla se, pristojno se uredila a bez da se zadiše kao da je trčala petstodvadesetsedam kilometara.
I, o da, prešla sam kućni prag, ugledala mnoga draga lica.
Dakle, bilo je momenata kad sam, da bih otipkala sms, izvukla ruku ispod deke i mislila da će me taj čas oteti polarna medvjedica i odvesti u krajeve u kojima ona obitava. Njoj dobro, ja se smrzla. Tipkanje sms-a ispod deke, bez-veze.
Kad sam već bila u stanju da mogu preživjeti sa obje ruke van dekice, onda me tetka napala sa raznim časopisima, da mi kao vrijeme brže prolazi. Tako sad znam da je hrvatska manekenka (nekad kao par excellence, sad, molim lijepo, uspješna poslovna žena) Sunčica Lalić trudna (pitam se kako ce to priopćiti svojoj mački... eto maci opet depresije i opet anoreksije, oh, my God!), pa da Petra Vlahova proganja neka sad tamo sedamnaesta ljubavnica, znam čija su sve djeca krštena i taaaako dalje, isto tako horoskop mi je prognozirao da cu sa partnerom imati prolaznu krizu u vezi (pa i jeste bila prolazna kriza: kriza oko viđanja).
Za čitanje neke knjige i nisam bila baš, knjige ipak volim čitati kad sam zdrava. Tada fino upamtim i radnju i mogu reći da sam knjigu pročitala a ne da sam kao čitala a ono nikakve veze sa čitanjem. Ovo iz časopisa i ako zaboravim, ufff, vel’ka šteta, baš. Hajd' kad sam opet kod časopisa moram reći da sam, kunem se, SLUČAJNO naišla i na ovo:
Sve ostalo je izgleda nebitno. Taman i da mlada pegla kauč po cijeli dan. Da nije napisao koje je godište pomislila bih da je neka osobica još uvijek željna majčinog mlijeka. Moj Ramize, you are sooo waisted.
Sada se odjavljujem lagano, tabletica je pripremila teren tako da je sad vrijeme za ruuu-čaaak. No, prije ručka zahvalit ću se svima vama koji ste mi uputili želje za ozdravljenjem. A sada, brzo njam-njam.
U P D A T E - sati: 19.34
Čitajući blogove dragih ljudi, primijetim da je milo nam djete predala štafeticu (štafetica, again, mamma mia) na temu “Odakle vam ideja za naziv bloga”. E, pa Rossa i Anna su već pisale o tome. Stoga, izvol’te klik-klik ovdje & ovdje.
Mi ćemo ovako: ko god od naše blog raje ne bude znao o čemu da piše u svom slijedećem postu neka onda napiše štagod na ovu temu.
Post je objavljen 27.02.2007. u 15:26 sati.