KVARAN MELEM
I dugo te nešto nije bilo, razbila se slika onog Hrama
O kome sam sanjao zbog tebe kao da je ljubav na oltaru,
Posvećena, beskrajna i čila, pitak nektar skriven u bunaru,
Iskopanom za sunovrat voljan. Melem sebe traži u ranama,
Na drugim se mjestima iskvari i nalazi druga u otrovu.
Uzalud je što sam razumio znak prevare u tvojim očima,
Lutam svjestan svojih nebuloza kao pramen posvećenog dima.
Nisam zrno roda samosvojnog kada ljubav tražim u korovu.
Sve je jasno, a ja bespomoćan, presamićen, naboran i uklet
Kao suvi hrast u pustom kraju, raspolućen udarima groma.
Nema kletve koju reći mogu, a da pritom pomislim na uzlet.
Prevaren sam ustrojstvima mnogim, leden let je u letu kometa,
Moja slika spokojstva je prsla, trajna slika sanjana oboma,
Na kojoj sam zakleo se Umu, umujući da je slika sveta.
Post je objavljen 27.02.2007. u 12:47 sati.