Nakon ubacivanja povelike količine hranjivih tvari u potkožno tkivo, i zaključivanja nekoliko «poslova» (jedva dovoljno za bojanje jedne stranice «kockice»), Borgman tj. JA krenem MZV-om za Split. Pogled na kartu. Još jedna lokacija. Knin. Tamo ima jedno stanište dragih bića. «Potopljene» (Atlantide) i Viribusa. Opet autocesta, kontemplacija, smanjenje funkcija, razmišljanje o slijedećim koracima, ŠBB-KBB teorije (što bi bilo kad bi bilo)…i sa gustim crnilom (koje tako podsjeća na moj mrak među zvijezdama), nađem se na sporednom putu prema Kninu. Naravno ne mogu nikako zaključiti zašto do tog grada treba napraviti skoro 100 Km (zemaljska mjera za zemaljsku daljinu, u zraku su stope, a na moru milje- lako je plutati pa je milja skoro dva puta duža, a teško letjeti pa je stopa par sto puta manja!). Naravno, starom svemirskom vuku nije neki problem kojih 67 minuta 47 sekundi i 23 desetinke dok se nije zaustavio u tom gradu. Odjednom pojavljuje se neki mršavi tip i govori slijedite me. Uz osmjeh. Viribus. Opasna vojničina. Ne bi se reklo, ali tko zna. Poslušam. (U Matrici prvo naučiš… Poslušaj!!!)
Kratka vožnja do sjedišta. Očekujem skrivenu Kocku, pretražujem nebo. Ništa. Viribus s lakoćom ide uz «stepenice» i nema kraja mom čuđenju. Kada bi stavio takav transport u Kockicu moje radilice bi izgubile sigurno 17-24,5% učinkovitosti. Vrata. I iznenađenje. Tamo tri radilice-početnice. Jedna muškog spola nešto nadzire na monitoru. Druge dvije se bave nekakvim, meni nepoznatim pripremama. Atlantida objašnjava kako se spremaju za «spavanje»… a ja komentiram kako to znači da idu u «spremište», na što one užasnuto gledaju prema meni. Ja zbunjen!. Moje radilice imaju svaka svoje spremište, ove ne? Brzo prelazim na rezervni plan i dijelim manju količinu hranjivih tvari i tekućina što izaziva ponovnu stabilizaciju atmosfere. Opet se diše. Počeo sa skupljanjem podataka. Moja prijašnja izviđanja su potvrđena Viribusom, a opservacije Atlantidom. Fascinantno. Primjećujem kako je Viribus svoju Kockicu ugradio u okolne zidove. Primjećujem nekakve «planove» i «želje» (nije uobičajeno za Borga, ali ljudi…e to su čudni stvorovi). Nažalost prohibicija me spriječila u ispijanju tekuće mješavine ugljikohidrata i vode, ali smo to nadomjestili količinom informacija. Atlantida se pokazala kao tihi sugovornik, pustila Viribusa da bude glasnogovornik Matrice, ali izgleda kako joj to nije smetalo. S druge strane, Viribus je tu svoju funkciju odradio dobro. Razumno. Uspio sam prebroditi sve podatkovne pogreške, i od očekivanog skupljanja podataka od 58 minuta i 14 sekundi, pretvorilo se to u ugodnu izmjenu od 174 minute. Male radilice su se povukle, atmosfera je bila sigurna i ugodna, dvije ljudske jedinke (sa pomoćnicima) su rezervirale svoje mjesto na Kockici. Poslije toga je uslijedio prolazak do «benzinske stanice». MZV me ugodno iznenadilo «potrošnjom». Viribus nestane (vojna obuka i brza vožnja), a ja prebacim misli na Split, moju Kockicu i naravno…Cordeliu…
Post je objavljen 27.02.2007. u 09:20 sati.