Zablude u vezi alkoholizma su:
1. Alkoholičar je samo onaj tko popije velike količine alkoholnih pića i uvijek se opija.
2. Alkoholičar pije svakodnevno jer ne može živjeti bez pića.
3. Alkoholičar je samo onaj tko puno troši na piće, i time dovodi sebe i svoju obitelj u stanje materijalne bijede.
4. Alkoholičar je propao čovijek, koji ne radi, nema obitelj, živi da bi pio, a piće mu plaćaju drugi.
5. Alkoholičar je poročan čovek, obilježen, čovjek sa dna.
6. Alkoholičar je samo onaj tko pijan sudjeluje u tučama, koga privode i kažnjavaju novčano ili zatvorom.
Iskustvene činjenice su drugačije:
1. Alkoholičar ne mora piti isključivo velike količine alkoholnih pića, niti je pravilo da se obavezno opija. Ima alkoholičara koji svakodnevno piju određenu količinu alkoholnog pića. Nikada nisu pijani, ali nisu nikada ni trijezni. Alkoholičar se ne opija uvijek, nego ne može predvidjetii ishod pijenja («Svratim na jednu, a kući se vratim pijan.») Opijanje nije pravilo. I alkoholičar nekada uspije popiti jednu ili dvije čašice. Međutim pijanstvo se «desi» nepredviđeno i protiv njegove volje.
2. Većina alkoholičara ne pije svakodnevno. Ne samo da mogu da ne piju alkoholna pića danima, tjednima, već često i mjesecima.
3. Materijalna situacija alkoholičara je veoma različita i zavisi od niza činjenica, a ne samo od alkoholizma. Tako je, na primjer, sasvim drugačija ekonomska situacija poslovođe od fizičkog radnika.
4. Alkoholičar nije ni «poročan», ni «sa dna», ni obavezno nezaposlen, itd. Alkoholizam ne «bira» ljude ni po polu, ni uzrastu, ni po školskoj spremi, ni intelektualnom nivou, niti strukturi ličnosti.
5. Nije svaki alkoholičar agresivan. Mnogi vole glazbu, pjesmu, šalu i razgovor. Poneko tih večeri kada pije, živi «na visokoj nozi»: pije najskuplja pića, dijeli ogromne napojnice, časti prisutne u kafiću. Neki alkoholičari su šutljivi, nedruštveni, piju sami, često u kući. Pijani odu spavati, bez buke i galame.
Najosnovnije činjenice su:
1. Alkoholizam je bolest, koja se liječi.
2. Liječenje nije poraz, ni sramota, nego potreba.
3. Ne liječe se samo «najteži» alkoholičari.
4. Što liječenje počne ranije, tim bolje po pacijenta. Ne treba čekati najteže komplikacije, pa se tek tada odlučiti na liječenje.
5. Svako pijenje koje stvara bilo kakve probleme jeste alkoholizam.
Problemi su različiti: tegobe, bolovi, kajanje, svađe, oskudica, neraspoloženje, itd.
*Liječenjem se postiže ozdravljenje, odnosno oslobađanje zavisnosti od alkohola. To znači, da s jedne strane popravlja stanje tjelesnog zdravlja, a s druge strane, čim se više ličnost ne nalazi u vlasti alkohola, postaje i duševno zdravija, zadovoljnija i sretnija.
Post je objavljen 27.02.2007. u 00:36 sati.