Gledao sam je krišom
kroz spuštene kapke prozora
noge su mi drhtale od slabosti
stajala je okupana kišom
na sred obzora
moje rane mladosti
Bilo mi je tek osam
njoj možda ni pet
donio sam joj jednog jutra
ne htijući joj priznati tko sam
u novinski papir zamotan cvijet
moleći se da ne uvene do sutra
Haljinicu od ružičaste svile
i cipele crne od laka
nosila je poput dame
njene su mi oči tamne bile mile
oh, kako je bila nevina i slatka
kad mi se naslonila na desno rame
Ništa o ljubavi tada nisam znao
ni da mi je ljubav prva bila
ni da patim tiho, tajno
pjesme sam joj darivao
a ona meni od ponosa krila
ni da voljet ću je trajno
Aries
Post je objavljen 26.02.2007. u 21:54 sati.