Marketing
ČIPIRANJE KUĆNIH LJUBIMACA
DRAGI PRIJATELJI, NE ZABORAVITE POSLATI PRIČE NA BESTSELEROV NATJEČAJ!
Još ću se malo nadovezati na prethodni post. Osobno mislim da je čipiranje pasa kućnih ljubimaca korisno vlasnicima koji tako lakše mogu pronaći svoje četveronožne ljubimce. I da nije zakonski obavezno, ja bih tražila da posebno platim to označavanje za svog psa.
Prije više od godine dana, oko Nove godine 2006. u vrijeme tjeranja naše kujice pred vratima našeg stana tri je noći proveo prekrasan i krajnje dobroćudan pas. Hranili smo ga i pojili, a uspjela sam ga odvesti i do obližnje veterinarske ambulante da provjere nije li možda čipiran. Da je bio, još bi istoga dana našao svog ojađenog vlasnika. Tako dobar i pristojan pas sigurno ima vlasnike koji ga vole. Raspitivali smo se po cijelom kvartu, stavili slike na internet, zvali Noinu Arku, tražili privremenog udomitelja, no crni dobričina je nakon tri dana odlutao za slijedećom kujicom koja je ušla u intenzivnu fazu tjeranja. Još sam ga jednom srela i pozvala na zdjelicu vode i hrane, a ostavljali smo hranu i u plastičnoj posudi pod grmom blizu ulaznih vrata, u nadi da će se poslužiti, jer bila je vrlo hladna zima, temperature su padale duboko ispod nule, a ni snijega nije manjkalo. Kasnije ga više nismo vidjeli, nadam se da se nakon te donžuanske faze sretno vratio svome domu, ma gdje on bio.
Nikako se ne slažem s čipiranjem ljudi, ma kako praktično to bilo u nekim aspektima, a napisali ste dosta o tome u komentarima na prethodni post. Neki zdravstveni ili opći podaci pohranjeni na takvom čipu mogli bi u određenoj situaciji čovjeku spasiti život ili pomoći da ga se prepozna - u slučaju smrti ili ako je živ, ali u nesvjesnom ili neprisebnom stanju. Mnogi koji traže svoje drage nestale bili bi sretni kad bi ih se na taj način moglo lakše pronaći ili prepoznati.
Ne vjerujem da mikročip može ući u opću uporabu u smislu da bismo bili zakonski prisiljeni ili socijalno ucijenjeni da ga damo ugraditi. Svjedoci smo rasprave o JMBG-u, zapravo o njegovom nasljedniku koji bi trebao manje otkrivati nego inkrimirani JMBG, a poslužiti istoj svrsi – da se pravno razlikujemo jedni od drugih. Ime, prezime i ime oca nisu dovoljni da bi se sa sigurnošću identificirala neka osoba. A nikome od nas ne bi bilo drago kad bi bio doveden u nezgodnu situaciju – na primjer da bude pozvan na sud umjesto osobe koja ima jednako ime i prezime, a možda i ime oca... Postoji tendencija, zasad čak više na Zapadu odakle dolazi spomenuti mikročip, da se u ime osobnih sloboda drži u tajnosti sve više podataka o građanima. U Americi je nastala panika kad su zbog navodnih terorističkih prijetnji vlasti počele masovnije eskivirati ljudska prava pojedinaca.
Nemam sad više vremena pisati o svemu tome, zato vam za kraj donosim sliku onog lijepog i dragog psa koji je prije nešto više od godinu dana zaljubljen dolutao za našom Nerom. Nemojte me ništa pitati ako vam se učini da ga poznajete, raspitivala sam se u naselju, nitko od vlasnika pasa ga prije nije vidio, a nakon dvotjednog ili malo dužeg boravka na našem području nismo ga više viđali...
Post je objavljen 26.02.2007. u 20:52 sati.