Marketing
nemam snage....
posljednjih tjedan dana stalno me neko tlači....užas,u školi ludnica,svaki dan neki fucking ispitivanje il testurina,a onda još i natjecanje iz hrvatskog za koje mi se uopće neda učit......pa najvjerovatnije i neću se nešt puno trudit.....
jedva sam čekala subotu, da napokon,nakon toliko tjedana čekanja,izađemo negdi van se isplesat...i čak je bilo dobro,zapravo i očekivala sam da će bit tak i sad jedva čekamo vikend u slijedećem mjesecu da posjetimo neku destinacijicu.......
i to prošlo fency i sad ja mislila bit ću happy cijeli tjedan...je brus!!!
David se razbolil,bolil ga trbuh cijelu prokletu noć i plako je tak da nisam mogla spavat,a ujutro škola i kaj najbolje,prvi sat lektiraaaa 
nikak da dočekam one tam neke praznike,a tek završetak osnovnjaka....na neki način,jedva čekam da završi,da se maknem od nekih ljudi koje baš i ne podnosim,al ponekad se zapitam i onak,nekak me stegne oko srca,kad tijekom sata svi zabavljamo i smijemo hoće li mi to nedostajati.....?
mislim da hoće jer ipak te ljude znam 8 godina više manje i život neće bit isti bez njihovih nekad fakat idiostkih upada i nekih posupaka...al kaj ćeš..uvijek će biti takvih.....
al zašt ja uopće filozofiram sad o tom..imam još negdje 4 mjeseca u kojima bi trebala uživat,kaj ne?!?
al ja nikak da nađem vremena za to......
pa nemrem više....najrađe bi negdje pobjegla i sakrila se da me nitko nemre nać...da se odmorim,malo razmislim o životu i o tome što ja zapravo želim....jer mi više ništa nije jasno....
ne znam........
a kad nešto ne znam..to mi je valjda najgora stvar na svijetu pogotovo kad se radi o mom životu...užas.....
ali ja se još uvijek nadam da ću jednog dana,nadam se uskoro,saznati....
Post je objavljen 26.02.2007. u 20:21 sati.