Čovjeku se dugo vrijeme ništa ne događa u životu, a onda u par dana promijeni mu se mnogo toga, nagore, nabolje, kako god…
Dobio sam novi posao. Drugi od kada sam prije točno godinu dana došao u Zagreb. Plaća nije baš onakva kakvu sam očekivao, ali za 33,3333 posto jest bolja od plaće na ovom poslu kojeg radim još vrlo kratko vrijeme. Osim toga još ću i raditi neki honorarni posao pa će u hladnjaku uvijek biti svježeg parizera, rumene boje, a ne onog trotjednog, zelenog u sredini, a tamnosmeđeg na rubovima.
Na drugom razgovoru za posao, saznao sam jednu bitnu stvar koja nam govori kako Hrvatska slonovskim koracima, gledano iz perspektive jedne vinske mušice, grabi prema blagostanju – u današnje vrijeme prijava na pun iznos plaće jest bonus, beneficija, prednost, kako god hoćete to nazvati. Umjesto da to bude podrazumijevano, to je luksuz koji si ne može svaka firma priuštiti, uuuu!
To je kao da kupujete novi automobil kojem su kotači dodatna oprema ili kao da vodite ljubav s ženom, a diranje sisa jest pogodnost koju ne može svaki muž ostvariti.
U kurac.
Druga stvar koja mi se dogodila jest da ovaj tekst kojeg tako lakomo gutate nastaje na novom lapiću-topiću kojeg je vlasnica moja jedina ljubav, gledano iz točke parenja i reprodukcije, i sada mogu biti kompletna svinja: ležati u krevetu, žderati i pisati. Nije li to predivno.
Post je objavljen 26.02.2007. u 18:15 sati.