''sam pred sobom,sam među prijateljima,sam u kući...Sam samcat,bez ikoga tko bi me razveselio, popričao sa mnom ili mi se povjerio. I onda kažu da je rasti nešto lijepo!''
Dobro,bit ćemo iskreni i reći da je rasti zanimljiva,ponekad zapanjujuća avantura, a da nam tu i tamo priredi poneko iznenađenje koje bismo željeli izbjeći.
''Osjećam se sam''nije naziv posljednje Grignanijeve pjesme;to je dubok osjećaj,osjećaj od kojeg se čovjeku koža naježi i koji zaustavlja dah. Čak ako se i osjećate usamljeni,neshvaćeni,zapostavljeni,ipak stisnite zube i nastavite hod. Isplati se,a reći ću vam i zašto...
sami među ljudima :
osjećate se usamljenim i kad ste među ljudima? Bojite se,osjećate da vam nedostaje uporište?
pokušajte se,dok bezbrižno tumarate ulicom,zaustaviti pred nekim izlogom i pogledati svoj lik u staklu.
recite mu : ''gle,koga vidim!''Da,to ste vi,baš vi! I ma koliko se osjećali sami,ma koliko se sve oko vas činilo hladnim i nezainteresiranim ,vaš >>ja<< vam uvijek pravi društvo. >>Dobro društvo!<< reći će netko.Može doista biti tako,dovoljno je željeti dobro samome sebi. To se umijeće stječe postupno,njeguje strpljivošću i najbolji je lijek protiv samovanja koje ubija. iznad svega treba biti svjestan činjenice da nitko između tih nekoliko milijardi ljudi koji žive na svijetu nije u stanju podijeliti sve s ostalima,jer je svatko različit,svatko neponovljivo svoj. To je ono što svakog čovjeka čini originalnim >>unikatom<<,pa prema tome i samim.
osjećate li se usamljeno? Svaki čovjek je kao pojedinac sam,treba samo iz te usamljenosti graditi mostove prema drugima. Osvrnite se malo: svijet koji vam se do jučer činio gomilom ledenih santi,počeo se otapati. Budite odvažni,znajte se nasmijati sami sebi i drugima,pokažite da se u vama kriju zalihe neizmjernog blaga koje treba otkriti.
sami u srcu:
Nutarnja usamljenost! Joj,to najviše boli! Nije nevolja u tome što nemate nikoga da vas tetoši,nego u onom plamenu što iznutra peče podjaren čudnim mislima: ''osjećam se usamljeno zato što me nitko ne treba; sama sam jer sam ružna,sve je to zato što sam loš karakter.'' I što učiniti? Plakati? Okružiti se poput ježa svojim bodljama i na sve škrgutati zubima? Nijedno riješenje nije baš odviše pametno. I ovaj put treba u sebi samome pronaći snage i razloga za ispravnu reakciju.
U trenucima usamljenosti naučite gledati svoje vlastite dubine(stanite pred izlog!): otkrijte što nije u redu,odakle dolaze problemi! Kad to učinite,kao pravi sam-svoj-liječnik,izaberite najbolju terapiju. Gdje je naći? Baš ovdje!
Lijek protiv usamljenosti :
1. nezaobilazno: smijte se! Sami sebi,onima koji vas okružuju,onome što vam se događa,bilo to lijepo ili ružno.
2. Pokušajte u svakom iskustvu pronaći nešto pozitivno,tako da istog trenutka možete uskliknuti: >>Nučio sam nešto!<<
3. Prihvatite svaku osobu kao jedinstveno biće,izvrsno,prekrasno. Svaka je bogatstvo koje ne smijete podcjenjivati,izvor snage i radosti.
4. Ne zatvarajte vrata,ne skrivajte se. Nučite prepoznavati strahove u sebi samima,da biste se mogli s njima suočiti i prevladati ih.
5. Upamtite da su drugi ono najbolje na svijetu. Nemojte ih zanemarivati,izbjegavajte osjećaj da vam nije stalo do njih. Uvijerit ćete se da je život to ljepši što više prijatelja imate !
bye
bye
kiss
Post je objavljen 26.02.2007. u 17:31 sati.