Dragi blogovci ako želite znati kako izgleda moja soba, isplatilo bi vam se izgubiti nekoliko minuta i pročitati ovaj opis .
Spavaću sobu dijelim s bratom. Ponekad sam zbog toga veseo kao ptičica, a ponekad bijesan kao ris. Zidovi sobe su bijeli kao snijeg. Vrata ormara su plava poput mora, a ladice pisaćih stolova zelene se kao trava, a osvježava ih narančasta poput zore .
Između dva ogromna ormara smještena je vitka polica . Polica je pretrpana knjigama i igračkama koje se bore za svoje mjesto od straha da ne završe na podu ili ispod kreveta.
Moj je brat jako živahan i crv mu neda mira pa uvjek mora nešto raditi . Veseli ga skakanje po krevetima, međutim to krevete boli i oni kao da mu govore:,, Nemoj skakati , to nas boli! ", ali on uopće ne obraća pozornost na njih . Ponekad se zna sakrivati u ormar i lupati vratima. Ormar osjeća bol i viče mu:,, Prestani udarati, udariti ćeš se, mene si već udario." Ali on ide dalje po svom, jednom su čak pala vrata ormara na njega.
Na mom pisaćem stolu nalazi se globus pomoću kojeg sam proputovao cijeli svijet. Globus se veseli našim putovanjima. Najsretniji je kada ga okreće moj brat jer tada obiđemo svaki kutak na Zemlji. Moja je soba najljepše mjesto na svijetu. U njoj se osjećam udobno i zaštićeno.
Hvala što ste potrošili svoje slobodno vrijeme na čitanje moga bloga, pošaljite mi vaše opise sobe.
Alen Prodan
Post je objavljen 26.02.2007. u 16:16 sati.