Marketing
kuća susreta - T A B O R
ojla dragi moji.....evo napokon i mene!
vratila se jučer iz Tabora, naravno, bilo je fenomenalno!
kada bi barem mogla ostati zauvijek u takvom okruženju,
kada bi barem i u ovom ludom svijetu bilo toliko ljubavi koliko je ima tamo.....
to je nešto čarobno........
no ovako...da krenem od prvog dana.....
došli smo u Samobor (nas 8) i ostavivši stvari išli malo razgledati i popiti kavu...
nakon toga bilo je predavanje pa većera, pa misa i potom klanjanje (koje je predivno!!!!!!!!)
nakon klanjanja smo išli u kapelicu, svirali smo i pjevali, molili i uživali.....
kada smo prestali svirati počeli su svi pjevati u jezicima.....prekrasno! ali nažalost među nama je bilo onih kojima je ovo bio prvi susret sa Darom jezika pa su se preplašili i napustili kapelicu,
kasnije smo im objasnili pa se više nisu bojali.....još smo malo vani pjevali i plesali pa na spavanje!
drugi dan........
ujutro prije 7 smo se probudili da bi u 7:30 bili na molitvi, pa na doručku...
nakon doručka je bilo predavanje pa ručak, nakon ručka je bila ispovjed....nikada nisam bila na boljoj ispovjedi.....svečenici su bili fenomenalni..... nakon ispovjedi je bio križni put (bila sam samo na kraju jer se ispovjed odužila a ja sam bila među zadnjima) pa potom misa, nakon mise polaganje ruku, opet su se neki koji to još nisu doživjeli preplašili ali su shvatili da je to normalno pa i sami počivali u Duhu, meni je ovo bio prvi put da sam bila na polaganju ruku i jedino mi je žao što nisam malo duže ostala ležati ali fra Zvjezdan je rekao da se potrudimo brzo ustati jer ima puno ljudi pa da oslobodimo mjesto, valjda mi je to bilo u podsvjesti pa sam zato brzo ustala, kada sam sjela na mjesto molila sam u jezicima sa jednim dragim prijateljem, a nema mi ništa lijepše nego se moliti držeći za ruku sa dragom osobom 
.......slijedi klanjanje 
i naravno ponovo molitva u kapelici, i ovaj put su naši sviraći malo svirali, pa smo opet ostali u pjevanoj molitvi u jezicima, bilo je fenomenalno!!!!
treći dan........
zanimljivo je kako mi je malo sna bilo dovoljno, kasno bi legli (iza 1, ponekad i 2 u noći) a dizali bi se bez problema ujutro...ovaj put sam se dogovorila sa prijateljicom da idemo trčati u 6, i ustale smo se bez problema ali nismo trčale nego smo se šetale po Samoboru.....do 7...bio je to divan početak dana jer smo o svemu razgovarale i uz to vidjele ljepotu Samobora.....dalje slijedi isti redosljed....molitva, doručak, predavanje, ručak, pauza (išli smo na kavu u grad), pa sam ja nazvala mamu da joj kažem kako mi je lijepo a ona se rasplakala (kaže jer je sretna zbog mene), nakon toga smo imali predavanje, misu, bolesničko pomazanje pa klanjanje (kao i obično 
) i bila je molitva za ostavjanje cigara (jedan prijatelj je bio i ostvaio ih) ah da.....prije klanjanja, za vrijeme pauze smo bili u našoj sobi i jedan svirač je uzeo gitaru u ruke i počeo svirati, izmislio nekoliko rijeći i tako je nastala naša pjesma (bit je molitva da prestanemo pušiti, a ostalo je zahvala), vrlo je jednostavna ali lijepa i jaka!!!! sve je bilo divno! a pošto nam je ovo bila zadnja noć odlučili smo malo više vremena provesti u kapelici moleći, ali ja sam se osječala prazno, nevoljeno i napušteno, kapelica je bila puna i nisam se mogla skoncentrirati, nita sam mogla moliti, samo sam htjela biti sama, onda sam otišla u sobu kako bih se malo smirila i uvidjela zašto se osječam tako, ali nisam niti u jednom trnutku bila sama jer dok sam još otključavala sobu vidio me jedan prijatelj i ušao samnom, malo smo razgovarali pa je došla jedna prijateljica, pa druga.....i soba se malo po malo napunila, ja sam sjedila u jednom kraju sobe i mučila se mislima i osječajima, onda je jedan prijatelj došao i zagrlio me.....to je bilo ono što mi je teebalo, plakala sam, molili smo u jezicima, razgovarali smo, povjerili se jedno drugome i shvatila sam da je to bilo ono što sam trebala, ono zašto sam se osječala prazno i napušteno.....bio mi je potreban zagrljaj...... onda smo "krenuli spavat" ali naravno nismo mogli pa smo oko 2 taj prijatelj i ja a kasnije i jedna prijateljica bili u kapelici.....osječala sam se kao da sam na kavi s Isusom.....pričala sam s njim kao i sa svakom drugom osobom, prekrasan osječaj..... onda sam išla spavati a cijelu noć sam osječala kao da me Netko grli.....odlično!!!!!!
zadnji dan......... 
nažalost stigao je i taj dan.....dan rastanka i odlaska u ovaj ludi svijet u kojem živimo........ sve mi je tako brzo prošlo......
nakon predavanja i ručka smo išli u kapelicu i još malo za rastanak zapjevati Isusu, bili su snama i neki od naših novostečenih prijatelja, pjevali smo, molili, radovali se s Isusom.......sve je bilo tako lijepo.....
još smo morali stići na misu navečer koju animiramo, a nas dvije cure izgubile glas.....sve u svemu misa je pršla dobro ali danas ne mogu pustiti ni glasa, ljudi misle da šapčem i čudno im je što šutim....
ja sam uvjerena da mi to Isus želi pokazati kako i ja mogu šutiti ( jer to je inače gotovo nemoguće) i da to On nešto radi s mojim grlom!!!!!
svakako bih svima preporučila ako ste u mogučnosti da posjetite fra Zvjezdana u Taboru, jer tamo je prekrasno!!!!!!!!!!!!
pozdrav vam svima i do pisanja 
neka vas obilno blagoslovi Bog i
donese vam ljubav i mir u srca vaša!!!!!
voli vas ovčica 
____________________________
obavjest mojim dragim Agapama.....ovaj vikend sam doma 
u četvrtak navećer dolazim pa se vidimo ......
jedva čekam da vas sve zagrlim!!!!!!!!
Post je objavljen 26.02.2007. u 15:02 sati.