Nabaciš smiješak, a nije ti do smijeha, pričaš s nekim a zapravo ga ne slušaš, samo namjestiš pametan pogled i klimaš glavom. Koliko puta se ulovim u takvom stanju i kažem nije pošteno, daj se Josipe saberi. Prošli vikend je bio psihički i fizički naporan, povratak u Stobreč u prazan stan, bez bake. Super da je brat bio sa mnom. Na kraju, u nedjelju "brilijantna" desetominutna košarkaška rapsodija u Ogulinu koje oko kamere nije zabilježilo:). M. P. iz prethodne priče je također pružio dojmljivu predstavu.
Pronašao sam pjesmicu The Great Pretender koja solidno opisuje stanje u kojem jesam. (Dobro ne i onaj dio "I play the game but to ...")
Oh, yes, Im the great pretender
Just laughing and gay like a clown
I seem to be what Im not, you see
Im wearing my heart like a crown
Pretending that youre still around
Bilo bi lijepo da se ne moram pretvarati. Da mogu biti ovakav:).
Post je objavljen 26.02.2007. u 14:02 sati.