došao si, po dogovoru..uzeti neke stvari..ne nisu to bile moje stvari, ni tvoje stvari...u ostalom ni mjesto nije bilo naše...tek prijevoz nekih stvari sa točke A na odredište B, a zatim C..
ali nije stvar u tome...dogodio se trenutak...kad smo zajedno stajali, jedan nasuprot drugom...i u jednom trenu, pozdravljajuči se...samo što nisam zakoračila prema tebi i opet kao nekad, sad gotovo godinu i pol prije, dala ti poljubac... umalo, skoro,ponovno...
učinilo mi se kao da ga očekuješ, kao da si spreman...no nismo..ni ti, niti ja...ponovno, napravili taj korak navike....
Post je objavljen 26.02.2007. u 13:49 sati.