Brzim koracima u ritmu pjesme u glavi prolazim gradom prema autobusnoj stanici .Dosadasnju tisinu koja me pratila kroz park razbija stotine glasova sa autobusne . 7 sati navecer,hrpa mrava medu kojima sam i ja talasaju cekajuci autobuse. Dolaze,mravi se primiču peronima,tapkajuci nervozno s jedne noge na drugu,gurkaju jedni druge. 12 posve razlicitih autobusa otvaraju vrata,skupine navaljuju na vrata, i da mogu ulazili bi i kroz prozore.Pritom ih prate gnjusni pogledi starijih bakica koje jedva drze sve te silne vrecice u svojim rukama.Da su mlade kao mi sve bi one drugacije radile, barem sada tako misle, no sada se ne usude pomaknuti da ih ne sruse na hladni beton obljepljen zvakacama i zgazenim filterima.Rađe čekaju u zasjedi dok se sve ne smiri ,pa ulaze zadnje na autobus i prijekorno otjeraju sa prvog mjesta neke klince žaleći se na svoje stare i bolne noge.Klinci gunđajuci sebi nesto u bradu,nevoljko ustanu i zauzimaju stojecu poziciju.7i 10 svi su u autobusma,mir na peronima.Čuje se samo brundanje motora,najglasniji je onaj na predzadnjem peronu, na mom peronu,s valjda najstarijeg autobusa.Crvenog autobusa s narancastim, plasticnim,isšaranim sjedalima.Ulazim u svoj autobus,stojim pokraj mrzovoljnog sofera.Nervozno tapka po volanu,crvene ispoucane kapilare oko nosa daju mu izgled pijanca..7 i 15,izlazi debeljuškast sef stanice.Zamijecujem da je njegov sako valjda nekoliko puta presivan , pretpostavljam da zbog par kilica vise svake godine.Odmahuje rukom i daje do znanja da je odobren polazak s perona.Autobus je krcat,svatko ima svoj miris ,sve je zagusljivo , i ako svatko progovori samo jednu rijec nastaje prava galama.Fokusiram se na nesto drugo ,da ne moram s nikim razgovarati......iznad vozaca naljepljeno je nekoliko naljepnica. BUČINO ULJE BIBER-stosno je da gospodin Biber vise ne proizvodi bucino ulje,sad u vlasnistvu ima malu plantazu jagoda.
BUCO- naljepnica jednostavno iziskuje osmijeh na mom licu jer me vraca u djetinstvo ,u vrijeme kad sam redovito prisiljkavala majku da me odvede na sladoled kod Bucija.Vlasnik Buco :) bio je veseli, bucmasti slasticar ,a sto mi se najvise urezalo u pamcenje je njegov ogroman madez na desnom obrazu .Slasticarna s najboljim sladoledom u okolici , jos se i danas mogu osjetiti okus vanilije i ljesnjaka.Rado bi jos koju priliku da ga okusimj , no vlasnici su otisli u inozemstvo,zatvorili slasticarnu prije 4 godine.Na mjestu moje omiljene slasticarne danas se nalazi jos jedna u izu beznacajnih pekara s neljubaznim osobljem koja vjerojatno nikad nece pobuditi nikakve uspomene u meni .
Dok tako prebiram po mislima,put doma traje krace ,autobus se zaustavlja ,zaskripe vrata.Na moj dovidenja sofer promrmlja nesko kao :"ahhmmmkh". KOnacno udahnem opet svjez zrak i koracim kuci kroz pustu ulicu ......
Post je objavljen 26.02.2007. u 11:33 sati.