Kupila sam rozasti donji dio trenirke. I tako šetala.
Slijedom nekih nekako povezujućih događaja, navečer sam završila u bircu s foteljama. U trenirci. Imala sam po đžepovima jakne koju inače baš ne nosim: ključeve, mobitel, par kuna, cigarete, neku naljepnicu, čačkalicu. U ruci bocu osvježavajućeg pića.
Sjela sam u fotelju, a noga mi se prekobicnula preko naslona. Možda sam tada shvatila:
Kada hodaš u trenirci, svuda se osjećaš kao doma.
Astronauti bi trebali nositi trenirke.
Gledala sam film koji sam već gledala. Glavnog glumca zove žena u koju je zaljubljen. On je, prije nego što je uzeo slušalicu da joj se javi, popravio frizuru.
Netko je jučer u susjedstvu puštao istu pjesmu od Eltona Johna cca. 7 sati. Možda i više. Lijepo se čulo.
op.a. Trenirka je 100% pamuk. Zanimljivo je da sam taj dan kada sam kupovala trenirku probala 3 rozasta modela. Možda i nije toliko zanimljivo, ali eto. Jedna je bila baš skroz uska, a druga je imala slonovske nogavice ala Elvis. Možda to nije bio najzgodniji dan za kupnju, ali eto. Dobro da nisam išla kupovati šminku.
Post je objavljen 26.02.2007. u 08:42 sati.