Marketing
Nešto sam zabrinuta...
... ali imam hrpu poticajne literature, pa evo
Odbacimo također i zabrinutost zbog budućnosti. Ona nastaje zbog vezanosti za rezultate djelatnosti. Kad nešto činimo ne bi trebali biti zabrinuti hoće li i kakve će rezultate naša djelatnost imati.
Prirodni zakon akcije i reakcije jasan je: kakva djelatnost takav i njezin rezultat! Učinak je spontan, neodvojivo vezan za samu djelatnost. Naše je samo činiti. Kako smo činili tako će i biti. Što briga tu može pomoći? Ona može samo uništiti naš osjećaj sreće i spriječiti nas da jasno vidimo slijedeći ispravan postupak.
Zabrinutost je jedna od najvećih prepreka za osjećaj sreće. Čovjek koji se brine za svoju budućnost, nepredviđene događaje i rezultate svojih pothvata, ne može u potpunosti osjetiti sreću. Njegove su misli posvećene nečemu što se nije još dogodilo. On gubi dodir sa sadašnjim trenutkom, a to je jedino mjesto gdje sreća stalno boravi.
Zabrinutost je znak vezanosti i ropstva. Ona u sebe uključuje nesposobnost da djelujemo. A kad ne djelujemo, život je u opasnosti. Sahne njegov tijek i prestaje njegov žubor. Pokret se pretvara u kolebljivu namjeru. Uvrće se u sebe, ne diše i tako stvara bol i osjećaj nemoći, osjećaj da smo sputani i zarobljeni. Zabrinutost je vezanost, sreća je sloboda. Osjećaj slobode tako postaje važnim ciljem. Bez njega stvaranje sreće nije potpuno.
Što znači stvarno biti slobodan i može li se to uopće?
(A.P. Kezele: Stvaranje sreće)
Sad znam zašto mi se sviđa ona malo niže od Oldfielda...
Ništa, idemo dalje, više ili manje poticajno...
Post je objavljen 26.02.2007. u 09:16 sati.